nekad mi bude žao ući ovdje nasumično i u startu poniziti svaku potencijalnu literarnost, ali volim ovu sivost, odmara me i izvlači neko granje iz mene, uglavnom mi se čini isprazno ali sada malo pomjeram rad, ovako pomjeram rad.
uglavnom sam nesvjesna raznolikosti ove pozicije. i činjenice da stalno mogu birati i različito se osjećati. katkada pak sve skupa uopće ne mora imati veze jedno s drugim. nesvjesna sam raznolikosti.
da n kupi ogromnu teglu krastavaca pa jedemo nekad vrhunski random, jer je sve samo u prolazu u ovoj kuhinjici bez frižidera, nekad čak čokolada ili kolači, a uglavnom pahuljice i jogurti i razni varijacije kave
(koja je demistificirana otkad ja perem aparat nakon zatvaranja, i lupam onom ručkom da istresem ostatke kave, a ljudi za šankom me promatraju, a meni je neugodno što me promatraju, ali onda uglavnom budu krasni ili barem mili, a možda neko od pjesnika bude i onaj s kojim sam u jednim svatovima vegetarijanski-pijano razgovarala)
da u jednom času imam bubanj među koljenima, da u drugom šetam trgom sa ženom s lenonkama, a u trećem ispred martinovke netko svira violinu, a u četvrtom, netom nakon
idem doma pješke, jer se taman mrači, jer sam samokontrolirana i jer ne mogu vjerovati da me i trećina piva može malčice uspavati.
dječak šuma i dječak pank, zamisli koja slika! što misliti o njima?
tko bi rekao da još mogu zaspati na stolu u kafiću, da se da lako komunicirati sa sijedim njemačkim pjesnicima koji iz koverte vade pedeset kuna i traže pivo, rukama gestikulirajući 'veliko, veliko', a i smješkaju se usput
gle me, nabrajam. :)
malo me strah da mi ne popuca glava, uzduž i poprijeko. kad znam da iduća tri dana neću moći odmoriti ni malo, a na to sam više manje nenavikla, i da moram učiti, i da moram zbilja konstruirati i misliti a još k tomu je tako lijepih stvari pa se moram i navečer
grijati vani
ili mi se netko sviđati,
i takve stvari.
afrika paprika je moja krasna žudnja, podsvjesno uvijek neostvariva, pa možda baš zato, poput statične metafore
samo da nekud otputujem, to bi me vratilo svemu
mogućnosti me nekad jebu malo, valjda jer se tek privikavam da se sve može i da je u tom strahota
i jer ću propustiti ČBS, podsjećam da je second hand zbilja najljepši album ovih prostora
(možda samo samim ostarjelim ponedjeljkom, nakon bubnjeva, mamurluka, hrpe antimodernizma na koljenima, navodno značajnih smsova, i zadnje večeri s praznom sobom)
al ipak je najljepši, nekad bio esencijalan
sad je
mislim, najljepši :)
Post je objavljen 27.05.2010. u 18:50 sati.