Marketing
High tech & high life
8. dan - subota 9.4. Odaiba
//Odaiba je high tech district i ono kako smo mi očekivali da će cijeli Tokyo izgedati. We luv it!//
Odlučili smo se za još jednu šetnju iz knjige. 90 minute walk in Odaiba, ali ovaj put smo pametniji i uzimamo cijeli dan za taj "90 minute walk". Već sam odlazak u Odaibu je odlična stvar jer se ide Yurikamome linijom koja je nadzemna željeznica s gumenim kotačima. Vozimo se preko Rainbow bridgea, nije niš posebno. Do Odaibe se inače može doći i brodom. Dolazimo do početne stanice naše šetnje, a to je zgrada Tokyo Big Sight konferencijski centar.
Ispred zgrade je golema betonska skulptura pile za drvo. Slikamo tu pilu pola sata pa jedemo peciva koja smo si kupili za doručak. Vrijeme je prekrasno i toplo. Neko vrijeme se divimo Big Sightu pa ulazimo unutra i vozimo se liftom na vrh da ulovimo kakav lijep pogled. Nažalost izlazi na terasu su zaključani. Osluškujem predavanje iz jedne od konferencijskih sala i čujem nekog kako viče: "Acaaaaaa!" i nakon toga gomilu kako plješće. Zaključujem da je to konferencija o karateu, netko je upravo polomio čelom par cigli.
Odlazimo dalje i šećemo uz more, jako je romantično. Mašemo nekim Japancima koji se spremaju za skijanje na vodi. Zavidim im. Onda vidim tri ogromne meduze. Više im ne zavidim. Poslije kratke šetnjice dolazimo do golemog panoramskog kotača za koji ne tvrde da je najveći na svijetu. Valjda je London Eye najveći. Pokušavamo naći gdje je ulaz na kotač ali nam to ne polazi za rukom već na neka bočna vrata upadamo u futuristički Toyota salon. Taj salon nije samo salon autiju nego i demonstracija raznih toyotinih tehnologija i postignuća i totalno nam je cool. Prvo smo se vozili u hidrauličkom simulatoru utrka, pa smo isprobavali toyotin sustav optimiziranja sudara. Zabio sam se frontalka u kamion i poginuo, ali Toyota se umjesto s predviđenih 75 km/h skucala u kamion s 45 km/h uz uključene razne sigurnosne sustave i u stvarnosti bih možda preživio. Sustav uključuje radar i kompjutere i svašta još. Ne znam je li to već u serijskoj proizvodnji. Onda sjedamo u Priusa koji si jako priželjkujemo unatoč tome što nije baš najljepši i zaključujemo da je to fakat fora auto i da to moramo imati. Kad bi barem Hrvatska umjesto da naplaćuje dodatne namete na Prius zbog baterije počela kao i sve razvijenije države davati poticaje za kupnju tog auta. Malo nam je ipak preskup, mi bi si evetualno mogli priuštiti ovakav Prius:
Osim hibridnog auta imaju i hibridne bicikle. Živila Toyota. Inače svi ti japanski proizvođači imaju hrpetinu modela koji se ne prodaju izvan Japana. Na ulicama cijelo vrijeme susrećemo neke čudne aute i skutere. Modeli koji postoje kod nas se kod njih drugačije zovu, pa je Toyota Yaris kod njih Toyota Vitz.
Odmah do tog salona je robna kuća Venus Fort koja ima umjetno nebo na kojem se mijenja doba dana svakih pola sata. Nakon nekog vremena je postalo potpuno iscrpljujuće, i, prema očekivanju, 90 minute walk se totalno izrodio u "već par sati" walk. Odlazimo u Miraikan, muzej budućih tehnologija i izuma.
Imamo samo sat i pol za muzej, jurcamo do izloška do izloška. Pokušavamo ukloniti tumor na crijevu uz robotsku pomoć, ali nam ne uspijeva, pacijent završava s proburaženom unutrašnjošću. Super je muzej, ali prebrzo moramo van. Muzejski shop je ipak lošiji i od Londonskog i od Njujorškog science muzeja.
Hodamo prema zgradi Fuji televizije i nadamo se da bi se mogli uspeti u onu kuglu na 25. katu u kojoj je restoran, ali dolazimo pola sata prekasno. Nema veze jer ispred imaju SPIRALNI KRUMPIR. Ljubav. Nakon konzumacije krumpira odlazimo u robnu kuću preko ceste da dočekamo mrak pa da vidimo zakaj se most zove Rainbow Bridge. Pao je mrak, ali most je osvijetljen jednolično zelenkasto. Dotle smo mi ispustili dušu u robnoj kući kupujući suvenire. Robna kuća ima nekakav vodeni šou na moru povodom kraja radnog vremena koji uključuje projiciranje 3D slika u visoku vodenu izmaglicu uz dramatičnu muziku:
Japanci se opet pokazuju kao kraljevi kiča...neopisivo. Rainbow bridge je i dalje bezbojan pa odlazimo doma slomljeni.
Post je objavljen 27.05.2010. u 09:28 sati.