Zastanete li i zapitate li se ikada «Tko sam ja?»
Svi mi dobijemo uloge koje preuzmemo i nosimo i zapravo rijetko pitamo sami sebe »Jel ti ok igrati taj komad?!»
Ponekad uloge nisu lagane. Nije lagano biti strpljiva mama malom cmizdravcu koji po cijele dane nešto hoće od nas. Nije lagano biti uvijek macho muškarac u našem društvu, koje baš ne prihvaća muškarca s emocijama.
Nije lako uvijek biti pametan. Nije lako uvijek biti slab. Nije lako uvijek biti lijep. Nije lako uvijek biti snalažljiv. Nije lako uvijek biti dobar.
Puno je lakše ako danas mogu biti tužna, a već sutra se cerekam za svaku sitnicu. Puno je lakše reći: «mužu, ajd ju ti malo pričuvaj ide mi na živce sa svojim prohtjevima danas. Danas nisam strpljiva mama.» Puno je lakše kad kažem danas mi se ne da biti pametna, danas sam glupa. Lakše je kad i onaj macho muškarac ponekad osloni svoju glavu na neko rame.
U svakom od nas postoji dobro i zlo. Postoji lijepo i ružno. Postoji tužno i veselo. I ako naša okolina ne prihvaća jednu stranu, logično je da ćemo da bi bili prihvaćeni izabrati onu drugu stranu. Ali tu prestajemo biti svoji. Skrivajući dijelove sebe, gubimo svoju autentičnost, onaj stvarni dio nas umire, a rađa se novi dio nas-naša maska.
Da li vam se ikad dogodilo da znate da vas osoba voli, a nikad vam to nije rekla i ne usudi se? Znači da ste u kontaktu s njenom maskom, a ne s njom.
Želite li iskreni kontakt sa svojim bližnjima ili s njihovim maskama? Želite li naučiti prepoznavati maske ljudi koji vas okružuju? Želite li dublje zaviriti u sebe?
Prvi je korak da upoznate svoju vlastitu masku, a možda je najlakše kroz predavanje…dođite sa svojim maskama, donesite sve koje imate, pa možemo zajedno krenuti na put...
Dobrodošli u Gradsku knjižnicu…ulaz je slobodan:)
Post je objavljen 27.05.2010. u 00:08 sati.