''Hoćeš li biti savršen idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu.''
Mt 19,21
Bogati mladić
I gle, pristupi mu netko i reče: "Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?"
A on mu reče: "Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj
zapovijedi." Upita ga: "Koje?" A Isus reče:
Ne ubij!
Ne čini preljuba!
Ne ukradi!
Ne svjedoči lažno!
Poštuj oca i majku!
I ljubi svoga bližnjega
kao sebe samoga!"
Kaže mu mladić: "Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje?" Reče mu Isus: "Hoćeš li biti savršen,
idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom."
Na tu riječ ode mladić žalostan jer imaše velik imetak.
(Mk 10,17-22; Lk 18,18-23)
Koliko god pokušavali, i koliko god se trudili nikada nećemo uspjeti biti savršeni, čak
niti bolji. Takvi smo kakvi smo i svatko je savršen na svoj način. Nema boljega. Vjerojatno nikada
nećemo biti ni blizu toga, ali koliko god se trudili možemo poboljšavati osobnost i ojačavati karakter.
Nitko se ne mijenja, to je sve samo velika ljudska glupost. I nije stvar samo u tome kako će nam biti kada
odemo s ovoga svijeta. Bitno je da se osjećamo bolje pomažući drugima, nemoćnima, slabijima… ipak,
nije sve niti u davanju. Ono što radimo ne bismo trebali raditi preko svoje volje, već ''sa srcem''
i ne tražiti ništa zauzvrat. I zaista nije važno koliko novaca imamo, tj. koliko ćemo ga udijeliti
manje imućnima. Svaki čovjek stoji za sebe, ali se osjećati živim može tek kao dio mase. Dio cjeline.
U potpunosti se ne slažem s citatom iz naslova jer je upravo u tom trenutku Isus podijelio ljude u dvije
skupine. A život nije tako jednostavan. Postoje još stotine drugih emocija iz životnog spektra. Svaki
čovjek je različit i ne može stajati u istoj kutiji s nekim drugim. Svatko je zaslužio svoju priliku,
netko
ju je i iskoristio. I zbog toga on ne bi trebao doći kamo je pokušao…
Opasnost od bogatstva
A Isus reče svojim učenicima: "Zaista, kažem vas, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko. Ponovno
vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje."
Čuvši to, učenici se silno snebivahu govoreći: "Tko se onda može spasiti?" A Isus upre u njih pogled pa
im reče: "Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće."
(Mk 10,23-26; Lk 18,24-26)
Ali na kraju sve se ipak svodi na sebičnost. Ili ćemo sada pomagati i davati kako bi nam bilo bolje kada se
pojavimo u drugom svjetlu, ili ćemo odmah pokazati pravo lice i zadržati za sebe sve što želimo… Živim u
svojoj maloj zatvorenoj sobi. Vrata otključavam samo kada želim, i sebe dajem samo kada se tako osjećam. Ono
što izaberem je moj izbor. Ne razumijem zašto uvijek moraju postojati nagrade i pohvale. I zašto većina uvijek
traži jedno veliko nešto zauzvrat. Čini dobro kada želiš, nemoj lagati i samo čekati nagradu. Druge ne treba
osuđivati, jer tada kopamo sami sebe. I ne živimo u srednjem vijeku da se trebamo vrednovati po ''imovinskom''
statusu i kakvim god staležom. Ljudi su slobodni da čine što žele. Mogu pratiti Boga i njegovu riječ, samo što
im se tada život svodi na deset točaka. Nekada će odluka biti loša, ali odluka je naša vlastita i samo mi možemo žaliti. Poklonit
ću kada želim i osjećat ću se dobro, zadržat ću za sebe kada tako želim i neću žaliti, jer je to ono što sam
samostalno odlučila.
Nagrada Isusovim sljedbenicima
Tada Petar prihvati pa upita: "Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?" Reče im Isus:
"Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi
ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih. I tko god ostavi kuće, ili braću, ili
sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život
vječni baštiniti."
"A mnogi prvi bit će posljednji, i posljednji prvi." (Mk 10,27-31; Lk 18,27-30)
A nove teze dovode do nove rasprave. Svatko otkrije svoje drugo lice kad-tad…samo je pitanje vremena.
''Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen'' (Iv 8, 8)
''…stostruko će primiti i život vječni baštiniti." (Mk 10,19)
(Treba li kažnjavati ili ne? A sve je to isto, nema puno i malo. Ima dobro i loše. Sve između ne postoji. Dakle, ako želim poslušati Njegove riječi- treba li kažnjavati/ osuđivati ili ne? Jer više mi stvarno ništa nije jasno! k
Post je objavljen 26.05.2010. u 14:46 sati.