Jasno mije da ozbiljne teme nikoga ne zanimaju. Uvijek se pitam mogu li biti duhovita.
Meknimo na primjer. Ne gledam farmu, a farma i svi realitiy šoui ne bi bili na telki (Joh izraza- ali to je to. Kraljica i slično) da za njih ne vlada ogroman interes. U postotcima. Ne samo na tiviju nego i u novinama bezbrojnim, čak i u nekad serioznoj Slobodnoj Dalmaciji.
Ostavimo se ozbiljnosti. Dolazi ljeto. Krvnim žilama kola ugoda. Zdrav, mlad sretan.
Malko ljutit na opću situaciju, ali igrat ćemo picigin. To je splitska igra od kolina. I jest ćemo i piti besplatno jer hvalimo određene restorane, betule Smojevskog tipa i razna rodna vina sa ovih i onih padina sunčane strane života.
I debljamo. Pazite se novinari ulizice i podane duše (bilo kome tko plača, nema tu ideala znam ja) srednje generacije. Pogledajte su u gledalo. Debljate i to već prelazi u grotesku. Ne znam sjećate li se vi, ali ja se sjećam one himne ili što je već bila prva ili druga zemaljska interancionala ili zemaljska konferencija:
„Ustajte vi zemaljsko roblje. Vi sužnji što ih mori glad“, a iz prvih redova ustajali su pretili komunisti kao da su izišli iz granica današnje Amerike.
A kad smo već kod Amerike.
Sinoć okrenem prvi program i upadnem ravno u sredinu (pretpostavljam) neke francuske emisije u kojoj se govori (vrlo ozbiljni ljudi, sudionici i redatelji cijelog programa) o spuštanju na mjesec i o onoj čuvenoj Neil Armstrongovoj rečenici: Ovo je mali korak za čovjeka, a veliki za čovječanstvo.
Opa pomislim. A, govorili su mi da se čovjek nikad nije spustio na Mjesečevo tlo. Da je to velika laž. Nisam im vjerovala.
A ipak tu je rečenicu napisao netko drugi, a on je naučio napamet ili je čitao kad se spustio na Mjesečevo tlo. Znate da je u zdravom tijelu glupi duh, a ostalo je šala starih Spartanaca. Zato su i izumrli.
I evo ti tog velikog poduhvata u kojem sam ja i moja vjera vjerovali. Spuštanje na Pravi Mjesec.
Kad gle čuda bili su se pripremili i za tu mogućnost. Nixon je čak snimio govor za slučaj smrti tih ljudi. Stanley Kubrick, veliki redatelj ustupio im je svoju scenu kad su snimali Odiseju. Nerado. Nikad više nije htio čuti za njih. Ali redaju se smrti sudionika snimanja 'lažne snimke'. Sam se Kubrick sa ženom i djecom povukao na svoje imanje i nikad više nije otišao s njega.
I što sad. U emisiji se svi smiju. treba li vjerovati da je čovjek bio na mjesecu ili nije bio.
I ja se smijem: HA-Ha-Ha.
Ovo je dakle, ovaj život moj i vaš, sve nahvao, ništa na zbilj.
Uistinu velika kazališna predstava, ili film. Viva El Hollywood Kalifornija, USA.
Tko ga uništi spremna sam mu ostaviti otkinutu konjsku glavu u postelju. Njemu ili njima kad budu u toj kočeti sa ljubavnicama i ozbiljnim temama.
Živa vam bila ja, ali možda je i to šala i ovo uopće nisam ja nego neki izmišljeni lik neke predstave.
Post je objavljen 26.05.2010. u 10:59 sati.