U jednom malom kafiću,
sjedim ,
i uz piće, ugledam
poznato lice.
Valovi mladosti me ponesu,
i čežnja proleti
u dane nestašne,
i pjesme radosne.
Mateo, ljubavi,
nije nam bilo suđeno,
prošle su godine
al još živiš duboko u meni.
Nogomet te odveo,
u zemlje daleke,
sreću si tražio
u novcu i raskoši.
Život si prošao,
al sam si ostao,
noge te izdale,
i sjede zasjale.
Post je objavljen 25.05.2010. u 22:35 sati.