„Često sam se čudio, ne samo što kršćani, nego jednostavno što ljudi upadaju u takvu ludost da ulažu toliko napora, novaca i hrabrosti za međusobno uništavanje... – može li za nas na ovome svijetu biti nečeg tako dragocjenog što bi nas smjelo dovesti do toga da ratujemo jedni protiv drugih? Rat je tolika nesreća, tolika strahota, da ga, čak pod isprikom savršene pravde, ne može odobriti ni jedan razuman čovjek.“ Erazmo Roterdamski
Vrijeme koje nazivamo poviješću (od pojave pisma, odnosno od stvaranja prvih „civilizacija“) prepuno je ratova... Zapravo, možemo reći da je povijest naše kulture, naše civilizacije, povijest ratovanja... Rat je u našoj kulturi koja se temelji na eksploatacijskim odnosima nužan, jer se područje eksploatacije mora stalno širiti, a osvojeno treba i sačuvati... Kada govorim o području eksploatacije, ne mislim samo na prirodne resurse (obradive površine, rudna bogatstva), već prvenstveno na radnu snagu, na ljude koje treba pokoriti i pretvoriti u podanike, kako bi isti bili izrabljivani, odnosno proizvodili višak koji će eksploatatori akumulirati, te tako zadržavati i povećavati svoju moć... Širenje područja eksploatacije u stvari znači zadovoljavanje neutažive žeđi eksploatatora za stalnim povećavanjem njihove moći... Ratovi se, istina, vode i za tzv. nacionalno oslobođenje, ali se tu nikada ne radi o oslobođenju od eksploatacije, već samo o zamjeni „stranog“ eksploatatora s „domaćim“... Slično je i s nacionalnim revolucijama kojima je cilj zamjena jedne vladajuće klase eksploatatora s drugom...
Jedina takva uspješna revolucija bila je tzv. građanska iliti „buržoaska“ kojom je u Francuskoj vladajuća klasa feudalnih eksploatatora zamijenjena klasom „buržoaskih“ eksploatatora (kapitalista), koja se zatim proširila diljem Europe tijekom i poslije „napoleonskih ratova“... Na „vrijednostima“ koje je ta revolucija iznjedrila danas funkcionira čitav svijet... Ta revolucija donijela je novost protiv koje se feudalizam nije mogao boriti: – eksploatator ima pravo postati svatko tko je za to sposoban, a ne samo onaj koji je to pravo naslijedio plemičkom titulom ili mu je ono kao takvo dano od strane monarha... Naravno, ta revolucija nije se dogodila odjednom već je to bio proces koji je trajao stoljećima, od pojave prvih neovisnih zanatlija i trgovaca koji su s vremenom stvorili klasu kapitalista, te kada je ta klasa postala dovoljno jaka iskoristila je općenarodno nezadovoljstvo u Francuskoj i došla na vlast, rješavajući se tako posljednje prepreke za neograničeno širenje vladavine kapitala – monarhističkog apsolutizma... S druge strane, komunistička revolucija, kojoj je cilj trebao biti eliminiranje klasnog društva, odnosno klasne eksploatacije, nije uspjela, jer taj cilj nije ostvarila... Klasa „proletera“ koja je došla na vlast postala je klasa „državnih kapitalista birokrata“, a u uvjetima državno-birokratske kontrole fijasko socijalističke privrede, koja se ipak temeljila na vladavini kapitala, je bio neminovan, jer je kapitalu potrebno slobodno tržište... I tako je „buržoaska“ revolucija odnijela apsolutnu pobjedu, a kapitalizam je zavladao svijetom...
Rat je, dakle, u našoj kulturi uvijek bio u službi ostvarivanja, održavanja i povećavanja moći eksploatatora, bilo da je taj rat izazvan vjerskom, nacionalnom, rasnom ili nekom drugom mržnjom... Stvaranje neprijatelja protiv kojeg se treba boriti, neprijatelja koji ugrožava naš način života, koji ugrožava opstojnost naših „vrijednosti“, najbolji je način manipulacije kojim se ostvaruje kontrola nad ljudima, a sve kako bi se održavali eksploatacijski društveni odnosi... Ratom su se širila i održavala područja eksploatacije, a tako je i danas... Iako se eksploatacijski odnosi održavaju raznim manipulativnim sredstvima, održavanje stalnog ratnog stanja, odnosno održavanje stalnog straha od potencijalnog neprijatelja je i dalje jedno od glavnih sredstava manipulacije kojim eksploatatori održavaju i povećavaju svoju moć... Danas više nema velike crvene opasnosti, ali je glavna prijetnja u današnje vrijeme terorizam, pa je „rat protiv terorizma“ postao „neophodan“... Stvoren je novi neprijatelj koji ugrožava naše „vrijednosti“ i protiv kojeg treba ići u rat... S obzirom na eksploatacijske odnose u našoj kulturi koji zahtjevaju gotovo stalno „ratno stanje“, potrebita je i stalna grupacija kojoj će isključivi posao biti ratovanje, a rat doslovce postaje umijeće... Održavanje stalne vojske tako postaje neophodno, a vojnicima je potrebito pružiti obrazovanje u umijeću ratovanja, pa se otvaraju škole za profesionalne ubojice (vojne akademije), i naravno, treba osigurati što više oružja i što je moguće ubojitijeg, a o tome koliki se dio novaca iz državnih blagajni troši na održavanje tih strojeva za masovno ubijanje ne treba niti govoriti – sve u cilju zaštite naših života i života naših obitelji, a poradi održavanja mira u svijetu...
Rat nije postojao od kad je čovjeka... Rat se u našoj kulturi razvio kao sredstvo održavanja eksploatacijskih odnosa, a o uzrocima rata u kulturama tzv. primitivnih naroda čija društva su nepodjeljena, u čijim društvima ne postoje eksploatacijski odnosi, pisati ću u idućem postu...
Nastavlja se...
Post je objavljen 25.05.2010. u 20:42 sati.