Nisam ja ni daleko ni otišla, ali sam se izgubila i već jako dugo osjećam kako mi svi nedostajete, ali kao da nisam imala snage, ali sada sam se natjerala i više mi ništa neće biti teško. Nadam se da će nam biti i bolje nego prije... Hvala svima koji su mi poslali mail podrške, znanim i neznanim, molim za sve vas Božji blagoslov s obiljem milosti. Zgrljaj i pusa!!!
U zadnjih par dana mi je pod ruku došla knjiga Anselma Gruna, Tvoje ime. Priznajem da sam se malo zamislila nad time iako sam znala da naša imena imaju svoja značenja, ali ne i tako kako je to Anselmo obradio u svojoj knjižici. I slažem se s njime kad kaže da je ime veoma važno za ljude jer doista se vide neke sličene karakteristike između ljudi tih imena ili tog čovjeka s njegovim svecom – zaštitnikom. Čak se i kroz Bibliju provlači da je znanje značenja imena veoma važno, jako važno, jer se onda navodno upoznaje osoba u dušu. Ime nam donosi i skrivene mogućnosti koje nam je dodijelio sam Bog, ta on ga je priravio; izmislio ga ja i dodijelio prema njemu darove i sposobnosti koje mogu razvijati tijekom života. Biblija stavlja jak naglasak na to da nam Bog preko ljudi daje ime, a Bog to ime štiti. Nijedan čovjek, a usudila bi se reći da nitko doli Boga nema moć nad njime. Naime čak i u bajkama postoji to da se dobia moć nad nekime samim izgovaranjem imena, a to sada i primjećujemo u modernoj literaturi koja je zasnovana na ljudskoj mašti. Ali puno bitnije nam je taj podatak da je čak i đavao htio tako zagospodariti Isusom izgovaranjem njegovog imena (Mk 1,24), ali bez uspjeha. Sve je to jao zanimljivo jer nam ime postaje dio identiteta. Znam da je moje ime postalo dio moje osobnosti i ako mama to nije imala na kraju pameti kad mi ga je davala, kao ni sveca zaštitinika, nekako je ispalo ipak da kad razmišljam o sebi i svom imenu da je nekako stvarno tako. Ili bi barem htjela biti kao svoj svetac, on mi je uzor. Doduše uječem se nekoliko njih pa smatram da ih nekoliko, ali kao da imam ponešto od svakoga. Ta pomisao mi grije srce jer su to bili stvarno veliki svjedoci Božji, svatko na svoj način i nadam se da ja svjedočim i da ću još više svjedočiti jer svakom djetetu Božjem je jedna od važnih zadaća da svjedoči svojeg Oca. Ja volim svoje ime i nema ni govora da bi ga mjenjala. I doista je kako Anselmo kaže da predivno naše ime zvuči iz usta naših prijatelja, obitelji i onih koje volimo. Trebali bi po strani ostaviti sve predrasude koje su neki stvorili, treba uočavati samo ono što je Bog utkao u njega. Ja pripadam Bogu po imenu jer mi ga on nadjenuo i kad mi se on obraća, obraća se jedinstvenoj osobi, mojem vlastitom JA, mojoj biti. Zar je to nevažna činjenica. Zamislimo samo taj tren kad nas Otac zove, zove nas našim imenom! Ja se sva naježim da bi netko toliko velik, veličanstven zazvao mene ovako malu mojim imenom. On nas zaziva imenom jer nas poznaje, ta neće nas netko tko nas ne poznaje zazvati imenom kad ga ne zna... On, Otac, Bog zove MENE malu, jednu u mnoštvu, zaziva me MOJIM imenom. To mi je nešto nevjerojatno!!! Zar vama nije? On mene poznaje, poznaje ono što je u meni, on mi daje dostojanstvo čovjeka u mojem imenu! Koliki je to samo dar, njegov dar malom čovjeku! Bog nam po imenu daje pozivnicu da postanemo bolji, daje nam našu zadaću, kaže nam da je priredio nešto posebno za svakog od nas, a Isus kao dobri pastir „ZOVE SVOJE OVCE IMENOM PA IH IZVODI“ . Isus nas svakoga trenutka zaziva našim imenom, želi imati s nama odnos i ako budemo radili na njemu imat ćemo sve – život vrijedan našeg imena, život vječni i ništa nas ne može njemu oteti. Tako nam i svakim ponovnim izgovaranjem Isus daje Uskrsnuće i jača nas, uzvisuje nas, ljubi nas i ohrabruje nas. Mislim da je najvažnije da spoznamo svoje ime i da se zamislimo i utvrdit ćemo da imamo iskustva koja potvrđuju naše ime. I jako je važno da imamo našeg sveca – imenjaka koje je naš zaštitnik i zagovornik kod Boga, te nikad nas ne ostavlja same u molitvi. A važno jer tako ćemo i znati koje kvalitete trebamo razvijati po uzoru na našeg zaštitnika. Ne odbacujmo svoje ime jer nam ga je čak i Bog svoje rekao JA JESAM KOJI JESAM, a za nas kršćane njegovo ime je OTAC, a svi mi znamo kakav je i koja je uloga oca ili koja bi barem trebala biti, samo za razliku od zemaljskog oca, naš Otac te nikada ne bi napustio, niti povrijedio, niti odbacio, niti bi mu ikako mogao dosaditi. Uvijek bi nas volio bez obzira na naše pogreške i uvijek bi nas zvao NAŠIM IMENOM!!!
Post je objavljen 25.05.2010. u 18:26 sati.