Marketing
On...
Jutros sam se probudila razmišljajući o prolaznosti života. Hrvatica, pa još razmišlja. ---Vidi qua !, -što bi rek*a u prijevodu, budući umirovljenik Barba Luka;- Vidi nježnika!
Sinoć legla, jutros se probudila. Večeras ću leći, Inshalla, ako Bog da, sutra poželjeti pučanstvu ; -Dobro jutro!.
Prolazi dan, za danom, jutro za jutrom, večer za večerom...
Idu dani.
Sjedim u autu čekajući Tukca ispred štekata čuvene konobe na Šperunu i slušam ostarjelog vlasnika kako se hvali komplimentima dobijenim za nepromjenjen izgled. Neki gosti koji su se pojavili na ovim prostorima nakon mnogo godina, točnije nije ih bilo od 1991., divili su mu se na neizmjenjenom i dobrom izgledu. Mislim da su blizu istine.
Čovjek jednostavno izgleda svih ovih godina koliko ga poznajem, ne izmjenjen.
Što je s mojim Tukcem?
Nezvanično, postao je zaštičen na 450 dana kod HZZ-nje. Endemsku vrstu poput njega treba zaštiti. Kad sam se prvi i jedini put zvanično udavala, moje postavke o muškarcu snova bile su bitno drugačije nego danas. Čak ih se i ne sjećam, kakav bi to zapravo trebao biti moj muškarac iz snova.
Ovog danas, mog muškarca iz snova, na pragu 62. godine debelo krase izmjenjene postavke koje glase:
1. ne plaši malu djecu,
2. sjeti se, gdje je WC,
3. nije preskup za održavanje,
4. tiho hrče,
5. najčešće se sjeti, čemu se nasmijao,
6. dovoljno je istreniran,
7. najčešće je odjeven,
8. voli hranu koja se lako žvače,
9. sjeća se gdje je ostavio zube,
10. sjeća se da je kraj tjedna..
Na Internetu sam osim ovih postavki pronašla i izmjenjene postavke za mog muškarca iz snova kada uhvati 72. godinu.
Knjiga je pala na dva slova:
1.diše,
2.samostalno koristi WC,
A, osamdesete kada prođu, postavke mog muškarca iz snova više nisu bitne.
Tko o čemu, ja prolaznosti života...
Post je objavljen 25.05.2010. u 18:03 sati.