Marketing
Čudesna stvar #13 - Zora
Zora
Jutros sam ustala malo poslije pet. Izašla sam na balkon i promatrala kako prvo jutarnje sunce bakreno pali krovove u daljini. Nisam jedina budna u to doba - čujem promet u daljini, vidim ponekog užurbanog prolaznika - ali ovako rano ujutro često se dogodi da svijet malo stane na minutu-dvije. Ne mislim zapravo: jednostavno nestane ljudi i nestane vozila i nestane glasova i na trenutak ti se čini da vrijeme stoji, čini ti se zapravo da bi mogao, samo da se potrudiš malo, čuti list kako pada s grane.
Ja sam noćni tip. Najbolje mislim noću, najbolje radim kada se spusti mrak. Ali zora je ono divno vrijeme kada dan još nije nacrtan i uređen, kada dan još može biti svakakav i može nositi svaku boju koju mu odredimo. To je jednostavno vrijeme kada se možeš upoznati s danom - jer još nije krenuo nikamo, još nismo nikamo jurili ni trčali ni stizali ni kasnili - možeš ga polako udahnuti, osjetiti, opipati i onda - tako upoznat - bezglavo jurnuti u njega.
Ja sam noćni tip. A ipak, svako toliko, svakih nekoliko tjedana, svakih nekoliko mjeseci, svako toliko zapravo, osjetim silnu portebu, strašnu, strasnu potrebu, da dočekam zoru budna, da vidim sve faze noći, od obične plave tame prosijane zvijezdama i mjesecom, do crnine, neprozirne, mliječne crnine trenutak prije nego će se na istoku početi promaljati svijetli tonovi, svijetloplava i ružičasta i žuta svjetlost. I ja ću tada, u zoru, krenuti kući i gledat ću nebo koje se presijava nadamnom, i slušat ću svoje korake kako odjekuju u potpunoj tišini i bit ću jedina žena na svijetu, netko tko je krivo skrenuo u vremenu i sada se pokušava iskopati iz tog rukavca u kojem postoji samo blago pamučno nebo iznad glave i rezak jutarnji zrak i neobično glasan pjev ptica i jeka koraka koji kuc kuc kuckaju o prozore i bude ljude.
Post je objavljen 24.05.2010. u 15:55 sati.