Pregled posta

PRIČA IZ LOVRANA

Kao što smo obećali u prošlom postu, slijedi priča iz Lovrana tj. Anjina operacija desnog kuka u Klinici za ortopediju u Lovranu.

U utorak 11.05.2010. godine oko 11h stigli smo u Lovran. Prvo što nas je ugodno iznenadilo je činjenica da će ovaj put Anja i mama Jasmina biti same u sobi. Naime, nakon renovacije odjela gdje leže pacijenti prije i poslije operacije, odjel je dobio jednu sobu isključivo za boravak majke uz dijete a veseli činjenica da su upravo Anja i mama Jasmina bile prve koje su koristile tu sobu. Također uz to obradovala nas je i činjenica da ovaj put mama Jasmina nije trebala plaćati smještaj koji je za našeg prvog boravka iznosio oko 200 kuna po danu.
Nakon smještaja Anje i mame i tata Tomislav se otišao smjestiti, ovaj put svega 2 minute od Klinike. Ovim putem zahvaljujemo našim prijateljima iz Pule Nataši i Zlackeu koji su našli smještaj tati kao i gospođi Đini čiji je smještaj i bio. Koliko smo blizu bili dovoljan je podatak da kad smo parkirali auto nismo ga palili sve do odlaska kući.
Utorak je prošao više-manje brzo i onda je došla srijeda dan operacije.
Nismo se bojali same operacije jer smo znali da je Anja u sigurnim rukama doktora koji su profesionalci u svom poslu ali istovremeno imaju nevjerojatan topli i osječani kontakt s pacijentima pogotovo sa malom djecom. Oko 8 i 30 došle su sestre po Anju. Dali su joj nešto za smirenje a mi smo ju obukli u njezinu sretnu piđamicu te zajedno sa sestrama ispratili do operacione sale.



Iako smo to sve već jednom prošli ipak smo se na trenutak „slomili“ kada smo izašli iz Klinike. Hvala Bogu ovaj put sa nama je bio i naš prijatelj Zlacke koji je došao iz Pule kako bi sa nama bio dok traje operacija te nam bar na kratko odagnao misli na samu operaciju (hvala ti prijatelju). Nakon par sati iščekivanja oko 11h nazvali su nas iz Klinike da je operacija završila i da nas doktor čeka u svojoj ordinaciji.
Prvo što smo čuli da je hvala Bogu operacija uspješno prošla no nakon toga uslijedio je mali šok kada nam je doktor rekao da Anja neće imati gips. Naime kako kaže doktor, nije trebao veliki operativni zahvat i pločica je toliko duboko gurnuta da ne treba gips. To je za nas bio jedan pozitivni „šok“, jer znamo da ako nema gipsa da će rehabilitacija i oporavak trajati puno lakše i brže. Nakon razgovora s doktorom mama Jasmina spustila se na intenzivni odjel gdje je s Anjom boravila 24 sata. Anja se u tih 24 sata probudila nekoliko puta ali to je bilo buđenje tek sa kratkim blagim pogledom, no nije ni čudo pošto je bila dosta iscrpljena.



U četvrtak 13.05. u prijepodnevnim satima Anja je vraćena na odjel. Tokom dana dosta je povraćala no s obzirom na anesteziju i na veliku količinu lijekova protiv bolova to je bilo i za očekivati. Poslijepodne u posjet su nam stigli i prijatelji iz Pule Gogi i Zalcke.



Sve do subote Anja je provela više spavajući nego u budnom stanju no od subote Anja je ponovo bila ona naša stara, vesela i nasmijana.




I mi smo se konačno mogli opustiti jer smo znali da je najgore iza nas. Vikend je prošao manje-više u igri, čitanju slikovnica, gledanju Heloo Kity, ispunjavanju maminih i anjinih želja (hehe)





a nedjeljno poslijepodne skratili su nam opet naši prijatelji Gogi i Zlacke koji su ovaj put došli i sa našim prijateljicama Enjom i Natašom.



U ponedjeljak 17.05. na jutarnjoj viziti rečeno nam je da sutradan Anju otpuštaju na kućnu njegu. Nitko sretniji od nas kada smo čuli te riječi. Nakon tjedan dana oblačnog i kišovitog vremena u utorak je osvanuo lijep i sunčan dan, kao da je i nebo znalo da je iza nas najgore prošlo i da je sve uspješno prošlo. Spakirali smo stvari, pozdravili se sa sestrama i doktorima i krenuli put Zagreba. Ovim putem se od srca zahvaljujemo kompletnom medicinskom i nemedicinskom osoblju u Klinici za ortopediju u Lovranu na stručnosti, profesionalizmu, toplini i ljubaznosti koja se osjeća pri svakom kontaktu sa pacijentima. Mi smo se tih dana osjećali više u nekom hotelu nego u bolnici a to sve govori da nam nije nedostajalo apsolutno ništa. Hvala Vam od srca dragi ljudi.
Čim smo stigli kući Anja je odmah isprobala svoj novi krevet (donacija DM-a povodom akcije Kap po kap za jedan mali slap) i svoj novi ortopedski madrac.





Iza nas je dakle najgore prošlo. Po doktorovom mišljenju Anja može polako početi sa rehabilitacijom a kontrola slijedi za dva mjeseca. Lijevi kuk za sada je uredu i nadamo se da će tako i ostati. Od danas pa narednih mjesec dana Anja svaki dan odlazi na vježbe kod tete Sanje u Krapinske toplice.

Još jednom se od srca zahvaljujemo našim obiteljima, rodbini, prijateljima i svima Vama na silnoj podršci koju ste nam pružali kako Anji tako i nama kao svima Vama koji ste na bilo koji način sudjelovali u akciji „Kap po kap za jedan mali slap“ (zahvale se nalaze u našem linku ZAHVALE).

Puno pozdrava i puno pusa šalje Vam obitelj Kostanjevečki


Post je objavljen 24.05.2010. u 08:00 sati.