I znam, reći ćeš da mi nisi ništa zabranila i bit ćeš u pravu.
A, ja ne mogu ne sjećati se kiše i vode iz lagune iako se čini: prošla su stoljeća.
Pobjegli smo im bez imalo grižnje savjesti. Izgubili se u spletu uličica.
Tvoja plava kabanica nije bila dovoljna pa su ti mokri pramenovi dozivali moje prste.
Smijala si se onako pokisla jer su ti čizmice šljapkale i proizvodile smješne zvukove pri svakom koraku.
Bila si nešto najsmješnije i najtoplije što sam ikada vidio u svom životu.
Tako živa, vesela, duhovita, nježna ...
Bila si !
I bili smo.
Bili smo vitkiji, smjeliji, sretniji. I nismo trebali prestati biti.
Ne volim talijanske kancone koliko i ti, ali volim tebe, pa sam tražio i našao ovu zapravo posve siguran
da će te ona zadržati ovdje barem te 2:52. Lukavo, reći ćeš!
I možda ti oko preleti moje redove! Računam na profesionalni izazov.
Potražit ćeš propuste u stilu i pravopisu.
I možda zastaneš zbog neuobičajenog spominjanja crkvena blagdana .
Na to računam!
Oko Tijelova sam u Veneciji.
Pođi sa mnom!
Venecija, kao ni ti, ne zaslužuje biti tužna!
Lukavo?
Post je objavljen 23.05.2010. u 15:02 sati.