Ne krijem kako sam EuroSkeptik. Osnovna razlika od Skeptika GenStone tipa je da moj skepticizam ima korijenje u realnosti i vrlo bliskoj prošlosti.
Idemo prvo pojasniti moje stajalište:
- za bilo kakva udruživanja, država mora imati sredstva prisile (sudstvo, vojsku i policiju), privredu i sigurno određene granice.
- mora postojati kolektivna volja građana za takvim udruživanjem
- plusevi nastali udruživanjem moraju biti veći nego minusi, kako bi opravdali "gubitak suvereniteta"
- država i nakon udruživanja mora zadržati proklamiranu politiku zapisanu u Ustavu
Ovo su široki zahtjevi, ali pokušati ću pronaći BAREM JEDAN za udruživanje u "Ujedinjenu Europu"
Vojska- svedena na mizeriju od nekih 10 000 vojnika, slabo opremljenih, potplaćenih, i uglavnom po nekakvim "mirovnim misijama", ili u slučaju viših činova, u već pohabanim foteljama (potpuno bespotrebni), u iščekivanju prijevremenih mirovina.
Policija- opremljena bolje. Opremljena je i za suzbijanje uličnih prosvjeda, pojačava se i tehnička opremljenost (ameri pomažu one koji su im dali sve podatke o svojim građanima), ali i dalje je ta policija prilično nemoćna za sve različito od "sitnih riba".
Sudstvo- rak rana Hrvatske. Korumpirano, sporo i prije svega potpuno pod političkim utjecajem. Na našu žalost tako je u svim segmentima, bilo to u ostavinskim raspravama, kriminalnim djelima, ili privrednom kriminalu. Visoka sprega sudaca sa politikom i moćnicima potpuno blokira "pravnu državu". Naravno sitne ribe su i dalje poligon za dokazivanje "dužine batine" pa se za djela posjedovanja par grama marihuane može "odležati" skoro kao za očito namjerno ubojstvo.
Privreda - na koljenima. Jadna je država koja je sama sebi GLAVNI privredni subjekt. Besmisleni zakoni koji za stečaje nemaju sankcije osnivačima, dopuštaju otvaranje firmi u nedogled, omogućavaju legalno neplaćanje bez kazne. Još je jadnija privreda koja se oslanja na samo jednu privrednu granu (pogađate turizam), a čak i za tu granu nemaju niti suvisao plan razvoja i promocije. Uporno negiranje logike poslovnih vrijednosti (know how više vrijedi ako je tvoj), u korist teorije "ništa se kod nas ne isplati", uz ekonomske stručnjake koji tvrde kako je UVOZ proizvodna djelatnost!
Kolektivna volja - Ustav je to u tadašnjem strahu od raznih "integracija" postavio kao ključni faktor, sa 75% ukupno postojećih birača...koji broj je tehnički nemoguć za ostvarenje. Ma koliko frizirali i plaćali marketinške agencije, smanjivali "uzorak" i kemijali podacima, kolektivna volja 75% greađana NIJE ulazak u EU! (SDP je ovdje obavio poseban zadatak mazanja očiju ljudima, izvadio je krumpir iz vatre za HDZ. Milanović je potpuno isti kao Kosorica, isti kalibar, ISTA foteljaška vrsta, samo različit spol!)
Plusevi? Pa jedan od pluseva za našu oligarhiju na Vlasti je domoći se EUrozastupničkih mjesta, sa definiranim plaćama i do 30 000 Eura mjesečno. Puno se priča o "pretpristupnim fondovima" ali nitko ne spominje uvjete koje EU traži od korisnika. Vrlo rijetko korisnik može dobiti novce iz fondova za opremu KOJA NIJE iz EU! Rijetko se odobravaju projekti koji stvarno poboljšavaju privredu zemlje korisnika.
Najčešće se radi samo o POTROŠNJI i dugoročnim "povoljnim" kreditima koji "staroj dami "- EU omogućavaju plasman roba i dalekosežni utjecaj u poslovima javnog i komunalnog sektora (servis). Svaki tako uloženi EUro se vrati ili kroz zapošljavanje i čuvanje vlastitog KNOW HOW (vidi kako to EUropljani znaju), ili kao dugoročni plasman sredstava i povećavanje javnog i inozemnog duga zemlje korisnika.
Minusi? Oooo ima ih! Ne zaboravite kako mi imamo EU-pregovarače za koje njihove kolege sa druge strane kažu:- Kako je ZADOVOLJSTVO s njima pregovarati!-
Da podsjetim, PREGOVORI trebaju biti tvrdi, teški i bolni, a kada je jedan pregovarač ZADOVOLJAN i SRETAN, ovaj drugi se ili "naguzio" ili je nesposoban!
Ekonomija velike mase kakva je EU nikako ne odgovara našim vrlo malim mozgovima. Nema kompanije koja se može mjeriti i sa kompanijama jedne EU zemlje, a pogotovo ne sa njihovim "a la SIEMENS" monsterima. Zaboravite trkeljanja kako će to "pomoći" našoj ekonomiji da postane konkurentna. Tko će postati konkurentan? Čime? Iskustva malih zemalja (Slovenije npr. koja je imala mnogo bolju privredu) su jako loša. Izgubili su puno. Tržišta su im pala. Male firme se gase. Plaće stagniraju. Puno puta sam čuo :- Vidjeti ćete kada uđete u EU...nama će biti lakše, a vama teže!- i to je istina!
Država - odricanjem suverenosti koje smo već dio dali ugovorom o zajedničkoj obrani, NATO-u (opet bez referenduma), ulazimo u megastrukturu čiji ciljevi sigurno nisu isti kao ciljevi jedne jako male države. Meni je besmisleno pravo glasa dijaspore (plati porez pa daji glas), ali do sada je proklamirano Ustavom. Dakle, ni Država, nakon udruživanja nema pravo na vlastitu politiku, nego ona mora biti u okvirima , ZAJEDNIČKE EU politike!
I na kraju, jedan apsurd. Bivša država je u svom Ustavu, pa makar i deklarativno imala pravo na "samoopredjeljenje i odcjepljenje". U EU se niti u jednom dokumetu iz drugog i trećeg kruga proširenja ne spominje ponovno vraćanje na staro! Samo zemlje iz prvog kruga (gle čuda, sve atomske sile, sa povelikim vojskama, + plus par sitnih i bogatih) su sebi ostavile taj "backdooor", a svim ostalima (redom malima i siromašnima) ta opcija nije ostavljena.
Dakle, sada imamo ustavne promjene koje će plan o UDRUŽIVANJU postaviti u izvedive okvire, a provedbu će kontrolirati i usmjeravati gomila onih koji su zadnjih dvadeset godina ubrzano vodili ovu zemlju u dužničku krizu i ekonomsku propast.
Trebamo li se tome veseliti?
Ne baš!!!!
Post je objavljen 23.05.2010. u 11:47 sati.