Marketing
Čudesna stvar #12 - Poljsko cvijeće
Poljsko cvijeće
Kad sam bila jako mala, roditelji su me odveli na selo. Ondje je moj otac provodio čitava ljeta kao dijete i neprestano mi je ponavljao kako je radio u polju i kosio travu velikom, naoštrenom kosom i kako je tresao šljive i vodio krave. Ja sam bila dijete odraslo na kombinaciji mora i asfalta i trava me škakljala po nosu. Ali druga su me seoska djeca uzela sa sobom i pokazala mi kako je kiselica fina kada je grickaš i kako je prepoznati kako uhvatiti zmiju i objesiti je na zid drvene alatnice i kako se sakriti u visoku travu.
Kada sam narasla dovoljno da imam pravog i ozbiljnog dečka, često smo šetali nasipom uz Savu. Jer - neobično je, ali istinito - ako sjedneš uz samu obalu Save, svijet nekako nestane. Buka prometa je dovoljno daleko da uopće ne dopire do tebe, visoki neboderi izvan su vidokruga, ljudi nema... Moraš, doduše, pronaći pravo mjesto uz obalu, stisnuti se na pješčano tlo i pustiti da te trava i tratinčice i zlatice i makovi i sve drugo bilje kojemu uopće ne znam nazive, pokrije. I on bi se stisnuo uz mene pa bismo glumili da smo u nekom drugom dobu, u nekom drugom vremenu, da smo nigdje, zaboravljeni na pustom otoku i on bi mi šaptao blesave laži, ja bih se pravila da mu vjerujem i radili smo... pa, radili smo sve što zaljubljeni ljudi rade.
Danas sam promatrala veliko i nedirnuto polje koje okružuje moj grad. Promatrala sam kako sunce pada na makove uz cestu i kako se zlatni vrhovi zelene trave presijavaju kao kakvo more i pravila se da vozim uz obalu, da je kolovoz, topli i meki kolovoz, da se presijava more pored mene, a ja sam spustila prozor i gurnula ruku van, i vozim, smiješim se i vozim u medno kolovoško prijepodne, uz zrikavce, šarene suncobrane i pamučno nebo.
Post je objavljen 23.05.2010. u 11:25 sati.