Marketing
zavežljaj ...
Omnia mea mecum porto - Sve svoje sa sobom nosim.
photo by rU
Život je zavežljaj malih stvari.
(Oliver Wendell Holmes)
...
Zavežljaj.
I sama riječ zavežljaj danas zvuči arhaično. Zavežljaje su odavno zamijenile torbe i torbice. Pročitah negdje da se torba pojavila tek u 14. stoljeću. No, već na egipatskim hijeroglifima neki likovi oko struka nose vezanu vrećicu - preteču ručne torbice.
Iako pojam ručne torbice danas prvenstveno povezujemo sa ženama, prvi nositelji ručnih torbi i torbica bili su muškarci. Kad su izumljeni džepovi, većina je muškog svijeta torbicu zamijenila džepom. Uz iznimke poput modnih mačkova, muškarci nerado nose torbice. Većina 'pravih' muškaraca ponijet će putnu torbu ili torbu s laptopom, aktovku, naprtnjaču, kurirsku ili poštarsku torbu, torbu za kameru ili za golf palice, no ručnu torbicu ni za živu glavu. Doduše, u novije vrijeme je ipak muškarac s ručnom torbicom češći prizor, a i naziv 'pederuša' sve se rjeđe čuje.
Prema nekim istraživanjima, prosječna urbana žena u svojem ormaru ima pet torbica na koje godišnje potroši pozamašnu svotu novca.
Rijetke su one u čijem se ormaru ponosno kočopere Vuitton, Hermes, Prada, Lancel, Posen, a za većinu žena u nas i 'lažnjaci' su postali suviše skupi. Unatoč tome, mediji nas zatrpavaju napisima o torbama i torbicama kao modnom dodatku ali i kao statusnom simbolu. Ženski se karakter procjenjuje prema torbici koju žena nosi, a popis predmeta koje nosi u torbici postaje predmet psiholoških analiza. Vaša torba i njezin sadržaj govore sve o vama.
Torba se pominje i u brojnim izrekama:
ispao vragu iz torbe
torba bez dna
ženu je vrag izvukao s dna torbe
'ko premnogo u torbu trpa, poderaće je
prazna je torba najteža ...
...
No zašto ja, 'žena od jedne torbe', danas pišem o torbama?
Ne, još se ne pakiram, bar ne na onaj put na kojem nam torba ne treba.
Put na koji sam planirala ovih dana krenuti i kojem sam se veselila, morala sam odložiti zbog ishialgie. Jedina torba o kojoj sam ovih dana razmišljala bila je moja torbica s lijekovima a najzanimljiviji sadržaj torbe - ketonal i zaldiar. Ovih dana i put od nekoliko koraka za mene je bio pravi poduhvat pa sam zato iz svoje jedine torbe (jedine koju nosam jer mi je mrsko premještati stvari iz torbe u torbu) izvadila i kraj uzglavlja stavila nekoliko stvari da mi budu na dohvatu.
I dok sam kopala po torbi, shvatila sam da mi iz te moje povelike torbe, pune 'neophodnih nepotrebnosti' (izraz sam ukrala od nekoga koga sam nekoć poznavala), treba vrlo malo, gotovo ništa. Ono doista vrijedno, ono što bih voljela sa sobom ponijeti na svako, pa i ono posljednje putovanje, stalo bi u malen zavežljaj.
Nekoliko trenutaka, nekoliko boja, mirisa, okusa, zvukova i dodira ...
Pogledi dragih u kojima se ogledam, pogled na osmijeh i suzu na dragom licu ...
Iskricu svjetlosti i pramen tame tik pred svitanje.
Par riječi, koje izrekoh ...
... i nekoliko onih, meni izrečenih ...
To bi bilo ono što bih najradije ponijela i bez torbe.
Zavežljaj malih stvari koje život čine velikim.
...
Život je suviše kratak da bi bio mali.
(Disraeli)
Post je objavljen 22.05.2010. u 21:48 sati.