Dragi čitatelji! Bila sam kod bake i uhvatila me grozna inspiracija. Napisala sam 14 stranica posta u bilježnicu, pa ću shvatiti ako ne želite sve ovo čitati. Dakle, ovo je to što sam napisala. Uživajte. Ne znam, vi kojima se ne da sve čitat, preskači te redove, ne znam što da vam kažem. Snađite se!
-Ok...-, zbunjeno sam rekla i pošla za njim. Stali smo pored lifta.
-Daj...Aha, tu ćemo.-, rekao je i povukao me prema stubama. Ušli smo u prolaz i zatvorili vrata. Prvo mi se zagledao u oči. Primio me za ramena.
-Uhm....-, pokušavala sam izbjeći njegov pogled. Odjednom se prenuo.
-Slušaj. Moramo razgovarati o Tomu.-, pustio me.
-Zašto? Što je s njim?- začuđeno, pomalo bahato sam pitala.
-Gle, ovo sve između vas...Njemu je to...-, i stao.
-Njemu je to igra? Zabava? Sprdancija?- počela sam nabrajati dok me nije prekinuo.
-Ne. To je njemu prilično ozbiljno.-, pogledala sam ga u nevjerici.
-Kak to misliš?- pitala sam.
-Tako. Ja sam za vas saznao tek nakon Gratza jer mi to nije mogao objasniti. Bilo ga je previše sram reći mi. Jel ti znaš što to znači?- ushićeno je rekao i opet me primio za ramena.
-Neee....-, rekla sam odmičući se gledajući ga kao luđaka.
-To znači da mu se stvarno STVAAAAAAAARNO sviđaš!- nasmijao se kao da nije normalan.
-A-ha.-, rekla sam sarkastično, -To je tvoj brat, pa šta ga ne poznaš? Ja ti moram govorit kakav je on što se tiče veza?- nasmješila sam se.
-Ja ga znam ipak malo bolje nego ti.-, rekao mi je i nasmješio se.
-Možda. I što bih ja sad trebala?- pitala sam prilično bezobrazno.
-Ne želim utjecati na tvoju odluku, ali mislim da bi mu trebala dati šansu.-, nasmješio mi se. Nisam znala što bih rekla. Bocnuo me i izašao. Naposljetku sam i ja izašla. Izašla sam van na svjež zrak. Udahnula sam par puta vrlo duboko. Nisam ni bila svjesna da sam se zadržala gotovo pola sata. Vratila sam se u sobu.
-Hej...Pa što je s tobom? Već sam se počeo brinuti!- Tom je još bio unutra. Čuo me kako ulazi. Nasmješila sam se i sjela na stol pored njega.
-Kee radiš?- nasmijala sam se.
-Pišem post.-, kratko je odgovorio i vratio se tipkanju. Skočila sam sa stola i stala pored njegovog stolca.
-Mogu vidjet?- nasmješila sam se.
-Možeš, ako mi sjedneš u krilo.-, podigao je obrve.
-Dobro!-, nasmješila sam se i sjela.
-Eto vidiš.-, nasmješio se i poljubio me u obraz. To je bilo prvi put da sam osjetila kako mu je uistinu stalo. Odjednom sam dobila čudnu i duboku želju da ga zagrlim i pokažem mu da je i meni stalo...valjda. Ustala sam. I on je ustao.
-Jesi li dobro?- pitao me.
-Nikad bolje.-, nasmješila sam se i zagrlila ga. Osjetila sam njegove ruke oko sebe i njegovu glavu uz moju.
-Ovo je baš dobro.-, nasmijao se.
-Mhm...znam.-, rekla sam. Ostali smo u tom položaju nekoliko minuta.
-Tami?- odjednom me zazvao?
-Da?- odazvala sam se.
-Jel te još zanima moj post?- pogledao me.
-Naravno. Mogu li ga vidjeti?- primila sam ga za ruke.
-Aha.-, rekao je i sjeo na stolac. Ja sam mu sjela u krilo. Pokazao mi je svoj post.
-Domino Day?- nasmijala sam se.
-Da, baš volim to.-, zbunjeno me pogledao.
-Ok, poštujem to. Jesi li ikada razmišljao o više teksta u postovima?- nasmijala sam se.
-Jel se ti to meni rugaš?- zvučao je uvrijeđeno.
-Ne, zašto bih?- nasmijala sam se ponovno.
-Znaš biti baš zla ponekad.-, pogledao je u stranu.
-A žao mi je, neću više.-, naslonila sam se na njega.
-Obećaješ?- uzdahnuo je.
-Obećajem.-, potvrdila sam i poljubila ga. Zaključao je ruke oko mene. Naslonila sam glavu na njegovo rame i zatvorila oči.
-Sam nemoj zaspat.-, tiho se nasmijao.
-Pa znaš da bih i mogla. Baš si topal.-, rekla sam.
-A dobro, onda spavaj.-, nasmješio se i poljubio me u čelo.
-Neću, ne brini.-, osmjehnula sam se i otvorila oči. Gledao me ravno u oči. Počeli smo odgovarati na komentare na njegovom blogu, pa na komentare na mom blogu. Uskoro nam se prispavalo pa smo legli u krevet. Zagrlio me i zaspali smo.
Probudilo me glasno kucanje. Osjetila sam nečije ruke oko sebe i nečije toplo tijelo pritisnuto uz moje.
-Tom? Spavaš?- tiho sam pitala.
-Ne, Tami.-, rekao je tiho. Glas mu je bio tako nježan i blag. Mogla sam osjetiti otkucaje njegova srca na svojim leđima. Počeo se ustajati.
-A neeeee....-, okrenula sam se i zagrlila ga. Samo me pogledao.
-Ne znaju jesmo li unutra ili ne. Ajmo se pretvarat da nismo.-, popela sam se na njega i počela ga ljubiti. Nije se bunio, ali znala sam da je samo želio otvoriti vrata. Kucanje je postajalo sve glasnije i glasnije.
-Dobro, sad mi je dosta.-, digla sam se s njega. Nasmijao se. Otišla sam do vrata i otvorila ih.
-Sorry, nismo vas čuli, malo smo si prićorili.-, nasmješila sam se i pustila Gustava, Georga i Billa unutra. Otišla sam ravno u kupaonicu. Počeli su razgovarati na njemačkom, pa se nisam htjela uplitati. Raspakiravala sam se dok su razgovarali.
-Dečki, odoh ja do svojih. Vidimo se kasnije.-, rekla sam kad sam se raspakirala. Pozdravili su me.
-Kad se vraćaš?- Tom je pitao. Okrenula sam se i nisam znala što da kažem.
-Uhm...ne znam. Zašto?- izgledala sam iznenađeno.
-U slučaju da zaspem.-, nasmijao se. Još jednom smo se pozdravili, a onda sam otišla do Svena. Trebao mi je savjet. Ispričala sam mu sve. Od razgovora na stubama sa Billom, do pisanja posta s Tomom. Popizdio je.
-A što s Taylorom? Njega si zaboravila?- vrištao je na mene.
-DA! U TOME I JEST PROBLEM!- i ja sam vrištala na njega.
-Ok. Alternativa sastanak!- pozvao je sve dečke u sobu i uskoro smo svi raspravljali o mom problemu. Njihove su ideje bile toliko glupe i retardirane da sam se uskoro vratila u sobu. Uvijek sam imala ključ sa sobom. Kad sam ušla, prozor je bio otvoren, a Tom je spavao. Bio je sav skupljen, vjerojatno mu je bilo hladno. Zatvorila sam prozor i zgrabila neku deku te ga pokrila. Sjela sam pored njega ispruživši noge i uzela laptop. Posjetila sam onu stranicu. Još jednom. Kako sam tamo imala profil, ljudi su me ispitivali o photoshootu. Tom se otkrenuo i za par minuta zahrkao. Nasmijala sam se najtiše moguće. Zatim se ponovno okrenuo ravno na moj laptop. Maknula sam laptop u stranu, a Tom je stavio glavu na moje noge i nastavio spavati. Nasmješila sam se i legla. Tom se uspeo više i stavio glavu na moj trbuh. Pokušala sam disati više plućima nego dijafragmom kako ga ne bih micala. Zatim je netko pokucao.
-Slobodno!- rekla sam dovoljno glasno da me osoba čuje, a ipak dovoljno tiho da se Tom ne probudi. Bill je ušao.
-Hej.-, rekao je i vidio Toma, -Šta je njemu?- pitao je vrlo tiho i nasmješio se.
-Spava.-, tiho sam odvratila i nasmješila se. Tom je izdahnuo, a nas dvoje smo se nasmijali. Bill je povukao neki stolac do kreveta i sjeo. Neko vrijeme je samo piljio u njega.
-Ovo je tako čudno za njega.-, rekao je odjednom.
-Oh, misliš?- sarkastično sam se nasmijala.
-Ti se njemu fakat sviđaš-, provukao je prste kroz kosu.
-Ma ne.-, porekla sam.
-Znaš da je to istina. I to te plaši.-, nasmješio mi se. Znala sam da je u pravu. Trenutak neugodne tišine je nastupio.
-Dobro jutro, Trnoružice.-, Bill je odjednom rekao gledajući u Toma.
-Gdje je Tami?- pitao je ovaj promuklim glasom. Bill me samo pogledao. Tom je okrenuo glavu i pogledao me identičnim pogledom.
-Zdravo.-, nasmješila sam se.
-Hej.-, odgovorio je i ponovno zatvorio oči. Par puta sam mu rukom prošla po leđima, a zatim je otvorio oči. Pogledala sam u Billa. Cijela situacija ga je očito zabavljala.
-Ljudi, odo ja. Vidimo se kasnije.-, Bill se ustao. Nas dvoje smo ga pozdravili.
-Čini se da smo ostali samo nas dvoje.-, nasmješio se Tom gledajući me.
-Da, čini se.-, nasmješila sam se natrag. Neko smo se vrijeme samo gledali i smješkali jedno drugome. Onda mu je zazvonio mobitel. Izvadio ga je iz džepa i pogledao tko zove. Neko vrijeme je razmišljao hoće li se javiti ili ne. Naposlijetku se nije javio. Bacio je mobitel na krevet u stranu.
-Nazvat ću ga kasnije.-, nasmješio se.
-Da te podsjetim?- oboje smo se nasmijali.
-Molio bih lijepo.-, sjeo je pored mene. Podvukao je ruku pod moju kosu do potiljka i počeo mi se polako približavati.
-Budi mirna.-, rekao je tiho i prišao bliže. Željela sam ga samo poljubiti pa sam primakla glavu.
-Ne mrdaj.-, rekao mi je. Od tad se nisam makla. Prišao je još bliže i prislonio glavu na moje čelo. Prislonio je svoje usne na moje. Stavila sam ruke oko njegovog vrata. Pogurao me do zida. Primila sam ga za ramena. I tad mi je zazvonio mobitel. Nije namjeravao stati. Blago sam ga rukom gurnula u prsa. Morala sam se javiti, možda je važno. Izvadila sam ga iz džepa i pogledala tko zove. Stella. Tom se odmaknuo. Javila sam se. Oboje smo teško disali jer smo zbog poljubca zaboravili kako se to čini.
-Molim?-
-Hej, velike vijesti!- viknula je.
-Jel?- pitala sam.
-Da, pozvani ste na Comet i svirat ćete tamo. Za tri tjedna od sad.-, rekla je.
-Wau, to jesu velike vijesti.-, čavrljale smo još neko vrijeme i onda poklopile. Okrenula sam se prema Tomu.
-Moram te nešto pitati.-
-Imam važne vijesti.-, rekli smo u isto vrijeme, -Moje može čekati. Ti prvi.-, nasmješila sam se.
-Ok, ali razmisli dobro, ne želim izvisit.-, nasmješio se. Kimnula sam i sjela nasuprot njega.
-Jesi čula kad za nagradu Comet?- primio me za ruku.
-Zezaš me? Gledam to od kad sam bila klinka!- nasmijala sam se.
-Super, onda znaš o čemu se radi. Htio sam te pitati želiš li ići samnom, kao moja pratnja.-, nasmješio se.
-Bojim se da to neće biti kako si zamislio jer ću ja nastupati.-, objasnila sam kako je to moja velika vijest.
-Još bolje!- nasmijao se, -Onda ćemo baš moći ići zajedno.-
-Ali...ako odemo zajedno...to bi značilo da smo...jel.-, uozbiljila sam se.
-Da, otprilike.-, nasmješio se.
-Ali mi nismo...to.-, rekla sam ozbiljno.
-Možemo biti.-, nametao mi je svoju volju, -Ali ne želim te ni na što tjerati, imaš vremena, razmisli.-, rukom mi je pokazao da mu priđem bliže. Naslonio se na zid i isrpužio noge, a ja sam obišla krevet i legla pored njega. Uvukao je ruku pod moju glavu. Popela sam se prema njemu i stavila glavu između njegovog vrata i ramena. Obgrlio me i drugom rukom.
-Znaš, ti si prva cura koju ne želim samo jebat.-, rekao je ozbiljno.
-Kako romantično...-, okrenula sam očima.
-Znam da zvuči glupo, al jebiga. Šta ću?- nasmješio se.
-Dobro onda, što želiš sa mnom?- nasmijala sam se.
-Ostati.-, poljubio me u obraz. Nakon toga me pogladio po glavi i provukao prste kroz moju kosu.
-Ne pratim.-, nasmješila sam se.
-Kako ne?- nasmješio mi se, -Želim te za sebe. Samo za sebe.-, prislonio je čelo na moje. Oboje smo zatvorili oči. Poljubili smo se.
-Jel ona ponuda još stoji?- pitala sam. Zagrlio me i približio bliže sebi te me ponovno poljubio. Okrenuo se na leđa i posjeo me na sebe.
-Shvatit ću to kao da.-, žestoko sam navalila na njega. Skinuo mi je majicu, a ja njemu počela otkopčavati hlače. Netko je pokucao na vrata. Stavio mi je ruku na usta i odmahnuo glavom.
-Dobro, šta je ovo? Kolodvor?- šapnuo je, a ja sam se nasmijala i od smijeha bacila na krevet pored njega. I on se nasmijao. Čekali smo da kuckanje prestane. Kad je napokon stalo, prebacio se na mene.
-A sad...Gdje smo ono stali?- zločesto se nasmješio. Nastavili smo kao da nas nitko nije prekinuo. Naposljetku smo legli u krevet i pokrili se. Stavio je ruke pod glavu i pogledao u strop.
-Možda bi trebala odabrati njega. Ja ću te samo povrijediti.-, odjednom je promijenio mišljenje.
-A-ha. Brzo mijenjaš stavove.-, pogledala sam ga.
-Ne želim te povrijediti. Oboje znamo da hoću.-, i on je mene gledao.
-Ja možda želim biti povrijeđena.-, rekla sam i približila mu se.
-Ne, ne želiš. Nitko ne želi.-, zgrabio je kutiju cigareta i izvadio upaljač iz džepa hlača.
-Nećeš valjda sada pušiti!- nasmijala sam se.
-Zašto? Hoću.-, rekao je.
-BOŽE!- nasmijala sam se glasnije.
-Aj idi trčat ili nešto i pusti mene i moje cigarete na miru.-, nasmješio se i zapalio jednu. Onda je napravio neku iznenađujuću facu i pogledao me.
-Možda bi i ti htjela jednu.-, ponovno se nasmješio.
-Oprosti, ali ja sam ti preparanoična za to.-, digla sam ruke u zrak.
-Kako hoćeš.-, povukao je dim.
-I to tebe stvarno usrećuje?- pogledala sam ga.
-Ti me usrećuješ.-, uslijedila je kratka pauza, -Jel vidiš? Zbog tebe govorim takve stvari.-, počeo je tražiti pepeljaru očima.
-Na stolu je.-, rekla sam, -Kakve to stvari?-
-Stvari kao...to! To je jedna od stvari koje nikad ne bih rekao curi. Al, pogodi što!- raširio je ruke, -Poznajem te neka dva tjedna i već sam ti to rekao. Plus, toliko se mučim da te učinim svojom, ne znam zašto tak da me to više ne pitaj. Slijedeće što će se dogoditi. Bum, zaljubit ću se u tebe. To je jebeno frustrirajuće! završio je. Gledala sam ga poluotvorenih ustiju.
-Ja jednostavno...-, nije me mogao niti pogledati, -Imam osjećaj da sam sve slabiji i slabiji na tebe i znam da ne mogu zaustaviti taj osjećaj. Ti preuzimaš kontrolu, a ja to ne želim. Možda i želim, ne znam ni sam. Kad se radi o tebi, ne znam. Kad se radi o tebi, ne mogu se kretati, ne mogu razmišljati... Ne mogu čak niti disati kako treba.-, nasmijao se na kratko, -Stavljaš neku totalno novu perspektivu u moj život. Neku sretnu, svijetlu perspektivu. To je nešto potpuno novo za mene i jednostavno ne znam trebam li to prihvatiti ili jednostavno odbaciti kao uvijek do sad. Upravo sad ti otvaram dušu, ne znam kako ćeš reagirati, ali mislim da ćeš popizdit, obući se i istrčati iz mog života kao što to ljudi uvijek čine. Samo...-, okrenuo se prema meni, -Samo nemoj otići. Molim te. Ljudi uvijek odu.-, zagrlila sam ga jednom rukom i prišla mu bliže. Naslonila sam glavu na njegova prsa.
-Neću. Već sam ti rekla, ja nisam kao drugi.-, pogledala sam ga i nasmješila se.
-Nemoj me odabrati.-, odmahnuo je glavom, -Samo ću te povrijediti i uništiti kao što uništavam i sebe.-, pogledao je u zid ispred nas. Zagrlila sam ga još jače i poljubila u obraz.
-Sad ćeš popizdit i otić?- nasmijao se.
-Nikad to ne bih učinila.-, zgrabila sam njegovu odjeću s poda, - Ali moramo ustati i obući se jer dečki jednostavno obožavaju ovu sobu.-, nasmijala sam se.