Marketing
"SVIJET SHVAĆAM SAMO AKO DRHTIM OD NJEGOVIH ČUDA"
(Bela Hamvas)
Proteklih sam dana doista opsjednuta stablima. Ne znam zašto i otkud tako snažno. Kišno je razdoblje, pa sva raskoš njihovih svježih i bujnih krošanja još više dolazi do izražaja. Možda se postupno vraćam sebi. Možda pokušavam vratiti poljuljanu ravnotežu. Promatram ih i noću. Dozivaju me svojom svježinom i ukorijenjenošću, svojom plemenitošću, dobrotom i odanošću.
Tako je do mene stigla i jedna potresna i čarobna priča, istovremeno, o starici koja je imala svoje stoljetno stablo lipe pod prozorom.
Iste noći kada se baka preselila u svoj vječni mir i spokoj, lipa koja se na proljeće čak i zazelenila, srušila se preko njene kuće i dvorišta. Bile su povezane gotovo cijelo jedno stoljeće. I otišle su zajedno.
U mom divljenju i slavljenju bujnosti krošanja pred mojom kućom, zanosnom zagrljaju breze i bora koji ću svakako pokušati ovjekovječiti za vas, pronašlo me i majstorsko djelo meni dosad nepoznatog mađarskog autora Bele Hamvasa: "Jasmin i maslina".
Ne kažu bez veze da se učitelj uvijek pojavi kad je učenik spreman!
Tako sam doslovce uronila u njegove tekstove posvećene slavljenju prirode i života. Govori o stablima, ali i o umjetnosti branja cvijeća, branja jabuka, kušanja hrane...na jedan osebujan, lirski, filozofski nenametljiv način.
"Tiha otmjenost davanja, osobina je zemlje. Stabla su brak....Znak da predaju sebe nije znak slabosti, nego snage. Uvijek pobjeđuje onaj koji može predati svoje ja....
Stabla su bića kojih se životni plan, najviše od svih živih bića, temelji na predavanju u zagrljaju....
Kadikad je jedini način da se sačuva čovjekova nedodirnutost, da je se odrekne. Jedini način da i dalje ostane nevin-da zgriješi. Jedini način ostati živ-da umre. To je misterij vjere, ljubavi i umjetnosti. I branja cvijeća."
Hamvas doživljava lipe kao herojska stabla, smreke melankolično šapuću kako je samoća užasna, al kako je puno veća cijena koju čovjek plaća ako olako odustane od nje...Jasika je djevičanski lijepa, ona zbori kako je jedini moral cvijeta cvasti, slatkim se osmijehom otvoriti u svijet...A smokva..ona je čisti blagoslov....
Stabla mi ovih dana prenose neku mudru poruku iz dubine zemlje.
Krošnje su raspjevane, pune života i nemirne. Nepomirene. Radoznale.
Uvijek spremne za zagrljaj i uvijek u vječnom zagrljaju. Stabla su srasla sa svojom hranom, zemljom. Ali stabla nisu nametnici, ne ubijaju zemlju, nego joj daju priliku da sebe daruje. Veza je uzajamna: korijenje prodire duboko u zemlju da bi dobivalo, zemlja uvlači korijenje u sebe da bi mogla davati...
.....pogledajte što vama ima za reći ta bujna ljepota oko vas......pa mi napišite što ste čuli.....:)))))
Post je objavljen 22.05.2010. u 00:26 sati.