Svaki puta kada otvorim neku društveno-političku temu na ovom blogu, iznenadim se kako smo brzi u osudi. Kada sam ovdje pisala o novinarima koji pohrle osuditi - a povodom navijača koji je bacio ili navodno bacio petardu - u komentarima se mahom lamentiralo o novinarima koji nemaju morala, osjećaja za pravdu, poštenja i tako dalje.
To je samo pola istine.
Cijela istina je da mi kao društvo, svi mi koji živimo u Hrvatskoj ili na drugi način pripadamo - gravitiramo - njenom krugu, nemamo pravičnosti, poštenja, morala, radne etike... (dopunite po želji). Mislite vi da novinari žive u nekom imaginarnom pravičnom oblaku, u kojem se sve radi i misli i čini prema načelima istine i pravde, dok ostatak države (sada ne govorim o vrlim nam političarima) živi izvrdavajući pravila, zakone i postulate moralnog i čestitog ponašanja? Ne. Novinari žive kao dio ovog društva i njihova djela ocrtavaju stvarnost našeg svijeta.
Novinar nije provjerio činjenice?
Koliko činjenica provjerite prije nego osudite nekog, onog navijača koji je priveden? Onog policajca koji je ostavio oružje i izravno skrivio dvije tragedije? Onog pljačkaša banke? Onog selebritija koji je na naslovnicama jer se razvodi? Ne provjerite.
Dok je vrijedilo 0 promila, iznenađivalo me koliko razumnih i pametnih ljudi mirno krši taj propis ili se glasno svađa s njime. Poštujete li BAŠ UVIJEK i BAŠ SVUDA ograničenja brzine? Biste li prijavili susjeda koji tuče dijete? Biste li se umiješali u tučnjavu? Biste li stali i pomogli nekome tko leži na cesti?
Nemojte odgovarati, ovo nije takav tekst. Ne zanima me u stvari tko za sebe drži da je čestit i pravičan. Moje mi iskustvo dodatno govori da je takvih iznimno malo, najmanje među onima koji hrabro pojure reći da su oni puni integriteta i humanosti. Svijet u kojem živimo najbolji je dokaz za tu moju tvrdnju.
Post je objavljen 21.05.2010. u 16:45 sati.