O, ružo moja, lijepa i zanosna;
kao da ljubav u sebi nosiš,
Kapima svjetlucavim ukrašena,
prolaznosti još prkosiš.
Gledam te nijemo, nepomično;
dok lagano spušta se večer.
Podsjećaš na dane me davne
Kad bijah dionik sreće.
Blistaj, ljepoto osvijetljena,
Sunčevim zalaznim trakom!
Sva raskoš trenutka ovoga
Nestat će s prvim mrakom!
Svjetlo u sobi zatim, ja neću paliti!
Za prošlim trenucima, znam,ne vrijedi žaliti.
U tami sobe, sjedit ću pored tebe,
Sklopljenih očiju, zagledan u sebe.
Post je objavljen 21.05.2010. u 14:24 sati.