Marketing
prisnost i privatnost
- revitalizirani post od 21.5. 2010.
Mnogima se dogodi da kad-tad nalete na neku srodnu dušu, pa se zbliže, uživaju u novostvorenoj bliskosti, otkrivaju svoju i zadiru u tuđu intimu, povjeravaju si ono što nikome drugome ne bi, isprepliću živote u zajednički život, postaju ono što nazivamo „par“.
Da li na žalost ili na sreću, o tome se može diskutirati, ali mora se priznati kao činjenicu – koliko god se stopili u jedno, ipak to stapanje ne može ići do kraja jer ne kraju ipak ostaju dvije osobe. Dapače, ako u vezi netko počne gubiti osobnost, to je znak da s vezom (ili nekim u vezi) nešto nije u redu. Neki iskusni i mudri ljudi upozoravaju da i u najsretnijim, najidiličnijim vezama uvijek mora postojati barem nešto što će svaki član para nužno mora zadržati za sebe, nešto što nikada neće reći, često zato jer ni sebi nije sposoban ili se ne usudi priznati. Kao što partija karata završava kad se sve karte prostru po stolu, tako i razotkrivanje svega bez zadrške često označuje da je svemu kraj.
Koliku god bliskost i povjerenje dvoje ljudi međusobno izgradili, da bi veza bila zdrava i zadovoljavajuća, mora se poštovati privatnost. Dovoljno sam odrastao da znam da i najuzvišenija bića svakodnevno moraju ići na zahod. Čak i ako oni koji sami žive u stanu i razviju naviku da pri tome ne zatvaraju vrata, to ne znači da trebaju jedno drugome čeprkati po drekovima. Čak i ako koji put iz znatiželje i zafrkancije netko zatraži da izbliza promatra onog drugog u najintimnijem trenutku, to ne znači da se to treba nadalje obavezno i svakodnevno događati. Čak i ako dijele istu keficu za zube, to ne znači da trebaju koristiti i isti komad toalet-papira.
Privatnost znači da se ne otvaraju tuđa pisma, ne prisluškuju telefonski razgovori, ne prekapa kuća u potrazi za starim dnevnicima, ne razvaljuje lozinka e-maila, ne prati se potajno onog drugoga kroz grad, ne primjenjuju inkvizicijske metode da bi se sve saznalo. Ionako se, ako je veza dobra, sve kad-tad sazna i ako je iole važno ili zanimljivo kad-tad izađe na vidjelo. Treba prepustiti onom drugom da sam odabere čas i raspoloženje kada će se povjeriti, pa ako se slučajno i otkrije nešto prije vremena, uviđavan partner će to prešutjeti. Nitko ne može izdržati da mu onaj drugi neprestano diše za ovratnik i svatko treba makar trenutak predaha. Bez vode i zraka ni biljka se ne može razvijati, bez privatnosti osoba postaje ispražnjena ljuštura.
Umijeće života je često u pronalaženju delikatne mjere. Između prisnosti i privatnosti mora ostati granica. Ako se znatiželja, zainteresiranost i briga pretvore u špijuniranje i potpunu kontrolu, a bliskost u tiraniju, ako se ne ostavi prostor privatnosti, prisnost iščezava i ostavlja samo dvoje ogorčenih ljudi.
Post je objavljen 16.04.2015. u 08:25 sati.