a majku mu..ja i moje sumnjičenje…ja i moja opreznost…mislim da, korisno je to, ali ne uvijek, ne u vezi svega i ne u vezi ove moje… veze…
ali šta…
kaže on meni…-znaš..na kraju ispada da si mi ti jedino društvo,
jedino se sa tobom družim…onak..kako to treba biti…
jer svi ostali su mi onak, usputni…nebitni
i sad, naravno, ovo meni godi, laska mi..i razgali me…
ali nakon par sati, i uz fizički odmak, počne…u meni…u mojoj glavi..
onaj sumnjičavi…hmmm..
nakon kojeg slijedi uzdah, pa opet znakoviti…Hmmm…
prevrtanje riječi, smisla i svega…
i onda…slijedi…analiza…momenta, prisjećanje tona, stanke, znakovitosti…
i pitanja…
a zakaj on to meni opće priča?
a kaj mu to znači…?
da se ja sad neću moći okrenuti na peti i otići…(ako zaželim)jer će me kopati osjećaj..krivnje?
jel on sad onak nabacio izdaleka osjećaj…krivice…ako ikad išta takvog nešto slično pomislim, napravim…?..a prije njega?
jel sad to prikrivena emocionalna ucjena..?
a neka kontrola? koja onak…tuče direktno ispod pojasa..
jer sad to njegovo, a naglas izgovoreno....zvuči uistinu obvezujuće…
i jel da se ja sad uhvatim za to?
a kako?..sa pozitivnim, negativnim ili opominjućim predznakom???…
ili je samo htjeo objasniti da mu je …ok…
i sad nek si ja mislim…uhhh
Post je objavljen 20.05.2010. u 19:22 sati.