Stara je vijest o katastrofalnim rezultatima državne mature. Neću ni pisati o katastrofalnoj provedbi , nepripremljenosti i utopističkim idejama jednog ex ministra koji je napravio kašu koju danas imamo. Htio je da ga se pamti, pa makar i po lošemu. I zapamćen će biti, kao jedan od onih koji je upropastio školstvo mile nam zemljice naše. Iako s druge strane, nije ni to baš neko postignuće u usporedbi sa ostalima koji nas zadužuju za silne milijarde ili pak onima koji rasprodaju sve što se ima za prodat. Primjera je hrpa, ne moram vas podsjećati na bolne rane.
Slažem se da se u školama predaju kojekakvi debilizmi. Slažem se da su i klinci jako preopterećeni količinama gradiva. O tome sam već pisala. No, zar je potrebno raditi još veće debile od djece? Prag iz pojedinih predmeta je 20%. Halooo. 20 pišljivih posto!! Meni je to vrijeđanje inteligencije. Da ja pišem državnu maturu mislila bih da me podcjenjuju. Ali dobro, to sam samo ja i to je moje mišljenje.
No, pogledajmo i sagledajmo stvari i iz drugog kuta. Ta jadna dječica. Kao što sam već rekla slažem se da im nije lako, no mislim da oni jako iskorištavaju situaciju u kojoj se nalaze. Lako je biti žrtva i uživiti se u tu ulogu.
Od najbolje frendice mama je profesorica u jednoj zagrebačkoj gimnaziji. Nije ta gimnazija ništa bolja, a niti nešto lošija od ostalih – prosječna gimnazija. Gotovo redovito mora ponavljati testove budući da u prosjeku oko 60 – 70 posto razreda padne. Nisu u stanju odgovoriti na najosnovnija pitanja. Za prolaz traži manje od 40%. Strašno. Čitala sam neke školske zadaće, osim nepismenosti nisu u stanju sklepati zavisno složenu rečenicu. Ne znaju što žele reći. Tekst nema poantu. Katastrofa.
Ne postoji želja za učenjem. Nema ljubavi prema knjigama. Uostalom, zašto bi se netko mučio sa Tolstojem kada na internetu mogu pronaći sve što ih zanima u 0.3 sekunde.
Drugi problem su roditelji koji su ili prezaposleni pa nemaju vremena baviti se svojom djecom i razgovarati s njima ili jednostavno puštaju djecu da rade što žele zato jer pod krinkom liberalno-prijateljskog odgojiteljstva opet ne moraju ništa raditi i ne baviti se potomcima.
Naravno, na posljetku tu je i ovo društvo koje djecu uči da je lakše obogatiti se mutnim poslovima i da si proporcionalno veća faca što si bolje zajebao sustav. Tu gdje više nema mjerila, gdje sredstva itekako opravdavaju cilj, tu gdje su moralne komponente gotovo uvijek na margijnama, tu rastu naša djeca.
Naravno, nisu samo djeca kriva. Ima i profesora koji preko one stvari rade svoj posao. Ne vole to što rade. Putem su izgubili entuzijazam, ili rade u okolini o kakvoj je Annabelle pisala u prethodnom postu (a mislim da su sve profesorske okoline kod nas takve, ispravite me ako se varam).
Iako me u prvi mah začudilo da djeca za amonijak napišu simbol Am (umjesto NH3), kada bolje razmislim ima tu i profesorske krivice.
Moja najmlađa sestra ide u 2. srednje, u gimnaziju i neki dan sam joj objašnjavala kemiju. Na tapeti su bile kiseline, baze, soli, ravnoteže, hidroliza i puferi. To područje je prilično jednostavno i logično, pogotovo srednjoškolska razina. No poprilično sam se namučila dok sam joj to sve objasnila budući da nema nikakav interes za kemiju, uglavnom zahvaljujući profesorici. Najveći problem mi je bio zadržati njezinu koncentraciju, no uspjela sam joj nekako sve objasniti, te je na kraju uspješno rješavala zadatke. Sutra piše test pa ćemo vidjeti šta će biti. E sad, ispričala mi je da osim što se profesorica non stop dere na njih i doslovce ih ne potiče na razmišljanje i svojim posprdnim komentarima onemogućava postavljanje pitanja kada im nešto nije jasno, još i objašnjava na samo jedan način tako da maleni dio učenika razumije, a ostali bleje kao tele u šarena vrata. Uvijek sam mislila da je glavna odlika dobrog predavača mogućnost da jedan problem objasni na što je moguće više načina, tako da svi uspiju razumjeti. Naravno, ima toga još u cijeloj priči, dio razreda (nekih 75%) je pisalo ispravak testa jer su dobili jedan, a ona je onom malom postotku objašnjavala novu lekciju. I ona je to tada objasnila i ona je sa objašnjavanjem završila. Prestrašno!
Situacija u školstvu je katastrofalna, to već i patke kržulje u maksimirskim jezerima znaju. Pretužno je što nitko ništa ne poduzima, svi se zgražaju nad lošim stanjem, a oni koji nešto i poduzimaju uglavnom rade loše. Na loš način odgajamo buduće generacije, nadam se da ćemo ubrzo evoluirati ili ćemo izumrijeti. Trećeg nema.
Post je objavljen 20.05.2010. u 10:39 sati.