I dok se Vesna lijeci, a ja funkcioniram u trokutu kuca - posao - bolnica, treba samo na tren zastati uz cestu broj 4 (Kvis hajasan)
ili na jos krace uz onu broj 2 (Kvis hahof)
ili se na brzinu spustiti do mora,
kako bi se uvjerili da ljepote nije nestalo, da svaki cas koji nam je dan valja iskoristiti, nesto i zabiljeziti, da se zapamti, a i da Vesna dobije svjedocanstvo o dogadjanjima u prirodi iz koje je otrgnuta. Carolija nije prestala, a jos ce se uvecati kada morski vali budi brisali njene male tragove pored mojih u mediteranskom pijeskom.
Post je objavljen 19.05.2010. u 13:40 sati.