Otkud se tolika nervoza stvorila u meni nije mi jasno. Sutra će mi biti mjesec dana da radim. Mjesec nije mogao bolje proći. Imam odličnu kolegicu koja me uzela pod svoje, ajmo tako reći, nisam imala nikakavih problema do sada i odjenom me uhvatila nervoza, depresija, nostalgija, štogod...
Otkako mi je još došla nova kolegica u meni se pojavila i neka nervoza pa mi više ni samoj nije jasno je li to zato što sam već naučila sama raditi. Doslovce sam od prvog dana bila prepuštena sama na recepciji uz kolegičin nadzor, no uglavnom sam bila sama i nije bilo nikakvih problema, a sad smo dobili novu „učenicu“ iako i sama imam još puno toga za učiti i zajedno počinjemo s nekim novim stvarima, ali nemir je u meni.
Mjesec dana nisam bila doma, danas ću vjerojatno otići, pa makar samo prespavati. Možda će mi to pomoći da malo slegnem dojmove. Puno toga se očito nakupilo u ovaj mjesec dana iako napominjem -bolje nije moglo biti, ali očito mi treba moj mir...
Prezadovoljna sam kolegicom što me uči zadnji mjesec dana, osjećam se kao da sam se vratila u školu, a profesorica strpljiva i jasna. Drago mi je što imam tako dobrog mentora koji me pustio da u prva dva dana primim 4000€, a da ne znam doslovce ispuniti račun već snađi se kako znaš i umiješ. Da, rekla mi je da mi je to samo kompliment što me ostavila samu i da mi je potpuno vjerovala. Moglo bi biti da i jest tako jer vidim po novoj kolegici da je kontrola možda veća. To mi zaista laska i nemam razloga za nezadovoljstvo, ali ovaj nemir u meni zadnja dva dana me dovodi do ludila, do sitnih grešaka koje ne koštaju, ali koncentracija nula. A opet toliko smijeha je bilo ovih dana, toliko toga tako da očito ne stignem o svemu ni razmisliti. Ipak je ovo sve novo i donekle razumijem što mi se dešava, ali opet ne kužim zašto ovakav osjećaj, pobogu što mi je???
Post je objavljen 19.05.2010. u 08:39 sati.