Svoju apostolsku prisutnost braća i sestre sv. Ivana žele živjeti u službi Crkve u manjim zajednicama, dajući time živo svjedočanstvo evanđeoske ljubavi. Svaki samostan ima svoj vlastiti i jedinstveni karakter koji poštuje poziv i službu povjerenu od strane Crkve, ali svi su duboko ujedinjeni u istom duhu. Braća i sestre žele, u skladu s vlastitim mogućnostima, služiti sveopćem poslanju Crkve, i ponuditi odgovor velikoj duhovnoj bijedi našega vremena.
Apostolski priorat (samostan) okuplja najčešće oko petoricu-šestoricu braće, a vodi ga prior izabran na tri godine. Osnovan je na zahtjev mjesnog biskupa te odgovara na potrebe biskupije u kojoj se nalazi. To objašnjava raznolikost apostolata braće. No, unatoč brojnim apostolskim aktivnostima, svaki samostan ponajprije je mjesto u kojem se njeguje šutnja i molitveno ozračje, povlačenje u tjedni dan pustinje – kako bi se svaka pastoralna aktivnost napajala na susretu s Bogom, koji je izvor svakoga poslanja.
A apostolske zadaće braća nikada ne prihvaćaju individualno, nego svi, kao samostanska zajednica, prihvaćaju zajedno aktivnosti za koje će biti zadužena pojedina braća. Primanje gostiju, koji žele nekoliko dana doći i sudjelovati u molitvi i dnevnom redu zajednice, temeljna je pastoralna aktivnost, razvijena u svakom njihovom samostanu, jer vlastito iskustvo susreta s Bogom u molitvi, šutnji, adoraciji, liturgiji časova i euharistiji žele otvoriti svim bogotražiteljima, mladima i starijima.
Post je objavljen 18.09.2011. u 07:19 sati.