Ove će godine biti punih 15 godina otkako sam ja maturirala. Djeca koja su rođena te godine već idu u srednju školu. I ta djeca danas gledaju ove maturante kako viču "gotovo je, gotovo!" i rado bi - sigurna sam - rado bili u njihovoj povorci.
Gotovo je, viču maturanti.
Dragi moji maturanti, generacijo 2010., nije gotovo. Tek počinje.
Dosad su vam dali milijun savjeta. Učite jezike jer jezici su budućnost. Naučite se služiti računalom. Upišite dobre fakultete jer znanje je moć. Nađite nekog tko će vas voljeti i skrasite se - ali nemojte još odmah, prvo malo živite i izdivljajte se da vam kasnije ne bude žao. Nađite dobar posao, zasnujte obitelj. Vozite pažljivo, koristite kontracepciju, klonite se droga. Ne možete živjeti na rafiniranom šećeru i junk foodu. I nemojte miješati alkohol.
Da me danas netko pita - a srećom me ne pita jer nitko ozbiljno ne shvaća curu koja u 30-ima paradira u martama - rekla bih vam da je bitno samo jedno: nemojte igrati igre. To je jedini komad životne mudrosti koji sam usvojila tijekom godina. Uvjeravat će vas da se nešto mora raditi baš na neki način. Uvjeravat će vas da uspijevaju samo oni s dobrim vezama i da za uspjeh morate žrtvovati sebe. Uvjeravat će vas da su vaše ideje glupe i da morate željeti manje. I povjerovat ćete. Neki među vama će u jednom trenu shvatiti da su to laži. Neki neće.
Ja vam želim da zauvijek zapamtite ovaj osjećaj moći koji sada imate. I da vam uvijek bude ovako jasno tko ste i što ste. I kada se prvi puta suočite s potrebom kompromisa, kada prvi puta netko od vas zatraži da učinite nešto što osjećate da niste vi, što god to bilo i u kojem god obliku došlo, želim vam da se sjetite ovog osjećaja. I želim da vam se onda probudi neko čvrsto i divlje mjesto u vama, neko mjesto koje će vrlo odlučno i glasno reći, ne, neću to. Ja nisam to. Ja nisam taj. Ja nisam ta.
I želim vam da ne odustanete. I da vam slomljeno srce ne bude izgovor da više ne volite. I da su strahovi odraslih isto što i čudovišta koja vrebaju ispod kreveta - ako upalite svjetlo i pogledate dolje, nećete otkriti ništa.
To vam želim. Ali opet, ja imam 33 godine i još nosim marte i jednom godišnje priuštim si dočekati budna zoru, i jednom godišnje napravim nešto glupo i blesavo i malo neodgovorno, čisto da osjetim kako mi srce mrvu brže kuca, pa možda nisam najbolji savjetodavac.
Post je objavljen 18.05.2010. u 10:06 sati.