Ima dana kad nam nečija ružna riječ na lice suze izmami
i onih kad se osjećamo zaboravljeni i sasvim sami.
Ima dana kad vjerujemo da su nam uništeni snovi
ili kad pomislimo da su za nama srušeni svi mostovi.
Ali… ponekad osvane jutro obasjano zrakama zlatnim
kad osjetimo prijateljski dodir na svojim rukama hladnim;
zaboravimo sve ružne riječi, suze i neostvarene snove,
pomislimo da život nam nudi još ljepše i trajnije mostove.
Krenemo hrabro u novi dan sa osmjehom na usnama
dok zlatne sunčeve zrake novu snagu bude u nama.
Post je objavljen 18.05.2010. u 00:51 sati.