Opet u cajkastom raspoloženju. Skužila sam da me slušanje cajki poglupljuje i da ih slušam samo kad sam baš u k..., ovaj banani... heh... ništa posebno ovih dana... opet neka žešća normala... a ne volim kad su stvari normalne, ne nakon što sam vidjela da mogu biti puno bolje. Uvijek kad je tako preplašim se da je stvarno sve gotovo, a to ne želim.
Inače, nisam nešto bajno, ubijaju me ove kiše. Em sam prehlađena žešće, em ne mogu trčat. Opet se debljam. Aaaaa... sva sreća da idem doma ubrzo, opet, pa će me skidanje u kupaći šokirat. Valjda je doli kod nas sunčanije. Nije baš pametno ić doma jer bi sad trebala biti duuuuboookooo u učenju i pripremama za ispite, ali taaako mi se ne da, i želim se malo odmorit, maknut od Manekena i ostalih briga. Dobro, nemam nekih drugih briga, ali ovako bolje zvuči. Jer što da kažem - sjebana sam jer me jedan idiot neće, uopće ne mogu živit zbog toga? A tako je, što ću ja kad je. On me muči kad makar pogleda neku drugu, ma muči me i kad gleda u prazno jer mislim da misli na drugu. Koju? Ah, ne znam. Nije ni bitno. Ok, sad pišem totalno bezveze i nepovezano.
Ajmo konstruktivnije nešto. 'To do list' za nadolazeći tjedan:
-ponedjeljak, utorak, srijeda: učiti cijeli dan, odvojiti po sat vremena za kavu (eventualno) i trčanje (obavezno)
-četvrtak: pakiranje
-petak, subota, nedjelja: opuštanje, plaža (ako ne bude kiše), učiti bar 3 sata dnevno, trčati bar jedan.
I tako to... manje jesti. Manje cigareta. I dalje puno kave, godi mi metabolizmu. Ali manje razmišljanja o Manekenu. Bar ovog negativnog. Samozavaravanje mi puno bolje djeluje na psihu. A i čitala sam negdje o onoj glupoj knjizi Tajna, možda to i nije toliko glupo kad malo bolje razmislim. Mda. Pokušat ću razmišljat pozitivnije, pa ćemo vidjeti hoću li tako prizvati sebi dobre stvari u život. Hahah... Ne, ozbiljno, hoću. Što mogu izgubiti?
Eee, skoro sam zaboravila. Imam nešto kao dejt u utorak. Hihihi... zvuči nestvarno i meni. Spomenula sam Ravnoteži da sam srela njegovog prijatelja u gradu, da me pozdravio i da je dečko baš simpatičan i sladak. Ravnoteža mi je rekao da misli da se ja njemu sviđam. Pa me sad nagovara da popijem kavu s tipom. Ravnoteža ne voli Manekena baš, čini mi se. A taj mu prijatelj i nije toliko nešto, ali je čisto solidan. Visok, mršav, svijetlokos, lagano feminiziran. Znam, znam, zvuči totalno kao da Manekena opisujem. Ali i nema neke sličnosti u stvarnosti. Jedini razlog zašto bi otišla s ovim na kavu je da me moj voljeni vidi s nekim drugim, ili da bar čuje da sam bila. A ne znam, čini mi se da to nije korektno od mene.
Evo ga, opet previše razmišljam. Ne, ne i ne. Moram prestat. Evo da popušim još jednu i idem spavati... Sad nešto malo pozitivno... Hmmm... što? Ma ja sam super. Ako imam koju kilicu više, to je jer sam u onim danima u mjesecu. A to je dobro jer to znači da mi je period ikakvih problema s tenom prošao i da sam mirna idućih dvadeset dana. I još nešto pozitivno, imam novu maskaru, puder i kompletić sjenila. I upravo sam nalakirala nokte u neku nježnu, rozu nijansu. Jeeij. Sutra ću se lijepo obuć i našminkat i bit vedra i duhovita da Manekenu maksimalno otežam bivanje bez mene. I bit ću pametna i pratit na predavanjima umjesto da mislim na njega. I napravit ću temeljit plan učenja kojeg ću se držat. I plan vježbanja i prehrane. Ma sve će bit super. Idem spavat. Laku noć Hrvatska...
Post je objavljen 16.05.2010. u 23:38 sati.