Bohrov model atoma predstavlja atom sa malom pozitivno nabijenom jezgrom oko kojeg se elektroni kreću u kružnim orbitama slično kretanju planeta oko Sunca. Dakle, po Borovom modelu atom je sličan planetarnom sustavu s tom razlikom što privlačna sila potiče od elektrostatske interakcije a ne od gravitacije. Glavni uspjeh modela, koji je predložio Niels Bohr 1913. godine, je objašnjenje Ridbergove formule za spektralne emisijske linije atomskog vodika. Ridbergova formula je eksperimentalno od ranije bila poznata ali je tek Borovim modelom bila kvantitativno teorijski objašnjena i povezana sa osnovnim osobinama atoma.
Bohrova teorija se može izložiti u obliku Bohrovih postulata (pretpostavki):
1. Elektron ne može kružiti oko jezgre po bilo kojim već samo pod tačno određenim kvanitziranim stanjima. To su tzv. dopuštene ili stacionarne staze. Krećući se po njima elektron se nalazi u stacionarnom stanju i ne emitira energiju.
2. Atom apsorbira zračenje samo kada primi određeni kvant energije i emitira određeni kvant energije kada prelazi iz jednog stacionarnog stanja u drugo (tj. kada prelazi iz stanja više energije u stanje niže). Atom ne može sponatno preći iz stanja niže u stanje više energije, nego tek kada biva pogođen sa određenim kvantom energije (fotonom). Prelazak iz višeg stanja u niže je spontan događaj, uokviren statističkom prirodom, pri čemu se emitira kvant energije (foton). Frekvencija emitiranog fotona pri prelasku iz višeg stanja u niže je prema Bohrovoj formuli:
E2-E1=hv
gdje je h - Planckova konstanta.

Uploaded with ImageShack.us
Post je objavljen 16.05.2010. u 01:57 sati.