Evo, pišem prvi post nakon 4 godine nepisanja. I to zbog toga što sam sinoć gledala jedan od najboljih koncerata u životu. Nizozemska skupina The Ex je još jednom gostovala u Zagrebu, ovaj put u osvježenoj postavi, sa novim pjevačem. A za bend sa 30 godina staža na sceni promjene u postavi zaista nisu čudne.
Koncert u Močvari se održavao u čast Ivici Baričeviću Bari i to u sklopu višednevnog događaja popraćenog izložbom njegovih plakata, omota za ploče, cd-ove i kazete te fanzina Žedno Uho. Za neznalice, Bara je pokrenuo svima nam najdraže festivale No Jazz i Žedno Uho te sa svojom izdavačkom kućom izdao mnogo izdanja starih snaga zagrebačke scene, među kojima i Peach Pit, čija je svirka u srijedu otvorila izložbu. Nažalost, kasno Petra na Kosovo stiže jer se izložba zatvara sutra, pa požurite ako vas zanima.
Da se vratimo na koncert. Koncert je bio izvanredan. The Ex imaju nekakav neopisivi senzibilitet, ali glazba jednostavno izvire iz njihovih instrumenata slaganjem kompleksnih ritamskih dionica, repetitivnih gitarskih riffova i pjevanjem koje je bliže izvikivanju parola nego navedenoj glazbenoumjetničkoj disciplini. Bubnjarka je moj idol - žena rijetko dobro lupa, a onda još i pjeva. Ja bih bila ona kad narastem. Novi pjevač se više nego dobro uklopio, a kako funkcionira na stageu mogli smo provjeriti i pred par mjeseci u Močvari kada je nastupao sa svojim drugim projektom (projekt je zaista iznimno odurna riječ). Doduše, na gigu je bilo jedva 20 ljudi tako da čisto sumnjam da je itko tko ovo čita (ako itko bude ovo čitao) bio tamo.
Da zaključim, Nizozemci su razvalili, ubili, rasturili, zaklali ili koji god nasilni glagol želite umetnuti. Tko nije bio, trebalo bi mu biti žao, jer sam sigurna da bi, baš kao i svi u publici, imao neprirodno širok smješak na licu. I urlao s nama ostalima dok smo ih zvali na jedan od tri bisa.
Post je objavljen 15.05.2010. u 21:37 sati.