Marketing
O lastama i rodama
Kažu da jedna lasta ne čini proljeće. Kako se čini, ove godine ih ni sva sila više ne čini jer i dalje hodamo toplije obučeni. Doduše, meni je jedna lasta napravila gnijezdo u ventilacionom odvodu iz kupaonice na koji majstori nisu stavili zaštitu dok su radili fasadu i uspjela mi zeznut ventilator tako da je skroz umro. Ja ne bi bila ja, da nisam probala sama nešto iskemijati, izvuči ostatke gnijezda usisavačem i rašerafiti sve vidljive dijelove, ali osim razvaljenog, lijepo dizajniranog srebrnasto sivog ventilatora i njegove unutarnje maske, nisam polučila neki uspjeh jer sve vezano uz struju i nije moj fah. Aidan je obećao asistirati, ali je još u fazi psihičkih priprema, a kad će smoći snage za nastup, ne zna se. Inače, vratile su nam se rode, doduše, najbliže mom mjestu bivstvovanja su nekih 30 i kusur km udaljene. I to su mi jako simpa ptice. Čak i država sponzorira s ciglih 700 kuna ukoliko imate gnijezdo rode negdje na kući pa preporučujem da ih nekako namamite. Kako, ne znam, ali bolje je i to nego kopati po smeću ko pola grada u potrazi za ambalažom koja se da unovčiti jer nažalost, nitko od kopača to ne čini zbog ekološke osviještenosti. Međutim, mene su prilično začudile one rode okupljene u udrugu putem maila koji mi je proslijedila jedna kolegica danas, a koje su odlučile na sasvim osobit način poslati poruku ministru bilderu kuhanjem jaja, ispisivanjem poruka na njih poput „moja jajašca nisu za bacanje“ i ostavljanjem istih po raznoraznim javnim mjestima u gradu, od parkova, preko ambulanti, uključujući i kafiće i parkove (!!). Akcija je pokrenuta kako bi se skrenula pažnja na, blago rečeno, blesavi zakon koji je mnoge parove prisilio da svoje roditeljske namjere ukoliko ih ne mogu ostvariti prirodnim putem, ostvare uz pomoć stručnjaka za medicinski potpomognutu oplodnju iz susjednih nam država, u čemu prednjače oni u Mariboru. Iskreno, meni je to sasvim promašena vrsta građanskog otpora. Bolje da su ta jaja završila u kajgani ili u kolačima nego da ih se ostavlja kojekuda da se usmrde. Jer stvarno ne znam kako će konobar shvatiti kad mu u pepeljaru spustite skuhano jaje s porukom…Možda kao poruku da upravo ovulirate i da biste voljeli da to obavite na gajbama u skladištu s cugom? Ironiziram, znam, ali ponekad mi se stvarno čine kao skupina ljudi koji promoviraju svojevrsan ekstremizam. Ne kažem da Rode kao udruga nemaju hvalevrijednih akcija poput razmjene dječje odjeće i opreme ili poticanja vožnje djece u autosjedalicama, ali ovo mi je bezveze jednako kao i kad su promovirali dojenje na javnom mjestu i kad sam s čuđenjem gledala kako djeca koja već uvelike hodaju navlače cicu dok fotoreporteri slikavaju. Meni je to too much, stvarno. Znam da je majčino mlijeko najzdravije, ali brate mili, kad ti mali već naveliko jede krutu hranu i veselo trčkara kao svaki veseli trogodišnjak okolo-čemu više? Inače, vrlo je očito da ih ljudi uglavnom percipiraju više negativno nego pozitivno, a koju poruku će poslati kuhano jaje ostavljeno na kanti za smeće, stvarno ne znam. Ako već imaju viška love, mogli su ta jaja donirati bolnicama da poboljšaju jelovnike za koje svi koji su i dan dva preležali u njima, kažu da su grozni…Ostavljajući jaja na kanti za smeće ili klupici na tramvajskom stajalištu, sve mi se čini da su poslali poruku da žele da ih se smatra-kokošima. Po mom skromnom mišljenju, ukoliko se želi izmijeniti neki zakon, smislenije mi je povesti akciju koja se provodi pisanjem peticija ili pregovaranjem s nadležnim tijelima, ovako sve dobiva pomalo karikaturalni predznak, zar ne?
Post je objavljen 15.05.2010. u 11:06 sati.