anemični dani
noći bez snova
a onda
tik prije buđenja
lica
mirisi mirodija
sveže voće
težak zadah krvi friško zaklane janjetine
povici na stranom jeziku
egzotika afričke tržnice
i to utješno tuniško sunce...
neko dijete ga prima za ruku i kaže
tata...
dok čeka da voda za jutarnju kavu zavrije
tjeskobno zamjećuje:
zidovi stana usukali su se od siječnja prošle godine
aproksimativno10 posto
ulice su 3m uže
sve sam udaljeniji od
slike koju običavah zvati ja
park je njihov
poštovani slušatelji
10 je sati i 10 minuta
u gradu je ugodnih 18 celzijusovaca
relativna vlažnost optimalna
biometeorološka prognoza savršena
sjedim na klupi
pijuckam pivo
djetešce spava u kolicima
baš nam je dobro
kad evo ti njih
pristiže skupina retardiranih četrnaestogodišnjaka
i započinje ratnu igru
KREŠOOO.... KREŠOOO....
dŠ-dŠ-dŠ... dernja se mongoloidni
obasipajući Krešu kišom metaka iz pištolja
ali avaj
dg-dg-dg-dg-dg... uzvraća Krešo mitraljeskom paljbom
po Džingis Kanu
BOMBA, Krešo, BOMBA
urla pak astenični idiot skriven iza žbuna
Krešo zatim silovito baca bombe
ali one su neranjive za Džingisa
koji nesmetano ispucava 1650-ti metak iz spremnika...
pristiže pojačanje...
tete sa širokim osmijehom nadgledaju sraz
i to ti je zapravo ćerce
bez potrebe da ironiziram
prava slika rata...
hajmo, prije nego li te probude...
Post je objavljen 15.05.2010. u 03:45 sati.