Ovaj puta, prilikom obljetnice bleiburške tragedije hrvatskog naroda od 15. svibnja, nećemo se baviti redanjem činjenica o tom masovnom pokolju zarobljenih pripadnika hrvatske vojske i naroda, koji je Hrvatski sabor 1999. godine, kada se još zvao Hrvatski državni sabor, označio kao “genocid“ nad hrvatskim narodom, nego ćemo se baviti uzrocima današnje krize u Hrvatskoj, i postavit ćemo pitanje, je li današnja Hrvatska bleiburška Hrvatska ili bleiburška Jugoslavija, i što smo mi, Hrvati, žrtve, pobjednici, gubitnici, robovi, slobodni ljudi, prevarena bezlična masa glupana koji si svašta dopuštaju da nam licemjeri, pljačkaši i prevaranti skaču po tjemenu....?
Bivša Titova Jugoslavija bila je bleiburška Jugoslavija jer njen temelj nije udaren toliko u Jajcu 1943. koliko u Bleiburgu 1945. godine, na otprilike 2000 komunističko-partizanskih jama od Triglava do Vardara. Titova Jugoslavija je bila baš posebna jedna država, umjetna tvorevina, federacija, gubernija, tamnica naroda, despocija u kojoj si smio psovat sve i svakoga, samo da ne spominješ Tita, ali evo, jedan dječak je bio hrabar pa je rekao ono što misli:
"Sastavak za prvi maj
Praznik rada je naljepši dan jer onda tata ne radi i odvede nas u prirodu, upali fiću i pusti pjesme iz NOR-a, onda on i stric Ratko upale vatru i naprave roštilj i piju pivu dok se mama i teta Senka bave salatom i pričaju o zavjesama, a mi djeca natjeravamo loptu i igramo se s Blekijem. Bleki je naš pas, crn je i dlakav. A onda se tata i Ratko napiju i tata počne mamu zvati kurvo pokvarena i onda je lupi, a sunce sja i mi natjeravamo loptu, a mama plače i reče pa šta sam ti ja kriva, nisam ti ništa napravila, a on baci kobasice sa roštilja, a stric Ratko ga pokušava zaustaviti, ali teta Senka mu kaže da ih pusti na miru, a mama se dere životinjo i gađa ga nožem i plastičnim tanjurima a Bleki dograbi kobasicu i proguta je i mi djeca tučemo Blekija. I jebem majku i ocu i majci, nek se gone u pičku materinu i oni i prvi maj i praznik rada i drug Tito i socijalistička partija i radni narod i kobasice i Bleki, evo ti, evo ti, Bleki, plati ti za sve, dosta mi je svega.
Želim da svi umru.“
28. travnja 1985., Ivica Žunić 3.a, O.Š. Ivana Čikovića Belog, Sisak.
Duhovno ozračje, opisano u sastavku malog dječaka, je duhovno ozračje bivše Jugoslavije – zemlja u kojoj su svi glumili da su sretni, u kojoj se glumilo kad je bila štafeta, kad su bili sletovi, radne akcije, Dan Republike od 29. “novembra“, “1. maj“ itd. Bila je to zemlja u kojoj su se svi, a to su oni koji su bili grlati dok je većina morala biti kuš, pravili važni, u kojoj se lagalo, u kojoj su cvjetali notorni lažljivci i grlati revolucionari-partizani, partizančine kojima je “brand“ bilo vječito “oslobađanje“. To je bio kult oslobađanja. Tada doduše nisu kao danas zborili da su “antifašisti“ nego su se ponosili time da su komunisti i revolucionari – to je bila grlata manjina društva koja je svu vlast držala čvrsto u svojim rukama (kao i danas) i stalno tražila “unutarnjeg neprijatelja“ bez kojeg nije mogla živjeti (kao i danas). Taj unutarnji neprijatelj bili su u prvom redu “ustaše“, a to su bili svi Hrvati koji su se zvali Hrvatima i od svoje nacionalnosti nisu bježali niti se sramotno sramili toga, dakle, Hrvati od kolijevke i beba do umirovljenika bili su “ustaše“. Kakvo je duhovno ozračje bilo u bivšoj državi vidi se i po svakogodišnjim balkanskim dernecima u Kumrovcu na 25. svibnja, danas u Republici Hrvatskoj, na dan kad je Tito preživio njemački desant na Drvar, i osjećao se kao ponovo rođen – zato i diktatorov “rođendan“ na 25. svibnja iako se rodio drugog datuma. HTV i drugi, privatni, kapitalistički i korporativni mas-mediji u Republici Hrvatskoj obilno prate i pozitivno komentiraju sve što je u vezi “Kumrovca“, “Tita“, bivše Juge, eto, nekadašnja Partija se doduše ne spominje imenom (SKJ/SKH) niti se bivše komuniste naziva bivšim komunistima. To su danas „socijaldemokrati“, „hadezeovci“, „liberali“, „narodnjaci“, čak i „pravaši“. To se zove krađa identiteta.
Bleiburg je opet došao na tapetu licemjernih ex-komunista, nakon što je devedesetih pod Franjom Tuđmanom se smjelo spominjati Bleiburg, danas, 10 godina nakon Mesićeve diktature je sve u vezi Bleiburga krivotvoreno, opet su laži na cijeni, sotonizira se generacija Hrvata iz Drugog svjetskog rata koja se borila za svoju državu, a to je bila NDH koja nije bila ništa manje ili više totalitarna od Titove Jugoslavije, ali Titova Jugoslavija je bila nepravedna u mirnodopsko vrijeme, a NDH u Drugom svjetskom ratu u uvjetima rata, ustanaka, krvave borbe na život ili smrt za različite ideje, ideologije, politike, vođe, za različita društvena uređenja.
Logor "Goli otok" bio je u funkciji progona političkih zatvorenika sve do 1987. godine i tek je tada zatvoren, 2 godine pred pad komunističkog Berlinskog zida. Bleiburg je bio tada tabu-tema, čak i devedesetih kad se smio spominjat ali i ništa više od toga, jer ekshumacije hrvatskih žrtava u Maclju kod Krapine, gdje je na pr. pobijeno 12 tisuća hrvatskih ratnih zarobljenika i zarobljenih hrvatskih civila, u lipnju 1945. godine, su pod vlašću Franje Tuđmana, Josipa Manolića i Stipe Mesića zabranjene, a kao što vidimo, i danas pod Jadrankom Kosor i Ivom Josipovićem te jučer pod Ivom Sanaderom i Ivicom Račanom su ekshumacije žrtava komunizma u Republici Hrvatskoj strogo zabranjene. Dok se devedesetih sudilo zapovjedniku jasenovačkog logora Dinku Šakiću, do danas se nije sudilo niti jednom zapovjedniku logora na Golom otoku! Dok se sotonizira ustaški režim, kako devedesetih, tako i danas, uzvisuje se koljački partizanski režim iz Drugog svjetskog rata i poraća do 1990. godine. Mesić i društvo su doduše izvršili od 2000. naovamo tzv. “detuđmanizaciju“, ali u smislu da su iz javnosti uklonjenje slike prvog predsjednika Republike Hrvatske, i da se sotonizira Domovinski rat, tako da su hrvatski branitelji do danas dobili pečat „ustaša i domobrana“ iz Drugog svjetskog rata – zločinci i domaći izdajnici, dok bivši srpski pobunjenici postaju narodni heroji u Republici Hrvatskoj!! Međutim, detuđmanizatori su na snazi ostavili sve nepravde koje su se dogodile pod vlašću Franje Tuđmana, tako je danas pod stopostotnom cenzurom spomen na ubijene - Antu Paražika, Blaža Kraljevića i Sinišu Glavaševića – simboli slobodarske Hrvatske! Nedavno je jedan od nekadašnjih srpskih pobunjeničkih vođa, kojeg je specijalna policija Republike Hrvatske uhitila u Bljesku i stavila mu lisice na ruke (poslije je pušten na slobodu zbog abolicije/pomilovanja od strane predsjednika Republike), podnio kaznenu prijavu protiv cijelog niza hrvatskih branitelja. Istinita je narodna poslovica: daš mali prst, ode ti cijela ruka!
Spominjati danas hrvatsku nezavisnost, suverenitet Republike Hrvatske znači da si “nazadan“ i “naporan“, da si “hrvatski nacionalist“ ili zašto ne odmah reći “ustaša“, crni fašist, dok je Europska unija zlatno tele, božanstvo koje je stvorena navodno na dobrobit njenih „naroda i narodnosti“ kao u doba Titove Jugoslavije u kojoj je med i mlijeko curilo s neba ravno u grlata usta jugoslavenčina i partizana, „koji su, doduše, krali, ali su i nama dali“. Danas se partizanski zločini na tako jedan bezobrazan i drski način relativiziraju da je to postalo normalno i poželjno. Mas-mediji, predstavnici vlasti, kvazi-opozicija u Hrvatskom saboru, korumpirani vladajući političari i korumpirani Sabor, sve je to već viđeno u bivšoj Jugoslaviji, i nisu se vremena promijenila, licemjeri su samo promijenili kapute i danas su postali kapitalisti koji narod pokradoše i zemlju hrvatsku opustošiše gore nego Mongoli i četnici i partizani zajedno.
Danas su krvoločni četnici i partizani opet “in“, sve drugo je nepoželjno, antifašizam, antifašizam, antifašizam, blablabla, dok o demokraciji i pravnoj državi ni riječi, samo laži, laži i laži!!
Iako je Jadranka Kosor, premijerka koja je premijerka postala samo zato što u Hrvatskoj nema prave demokracije, doživjela da ju je rulja u spomen-području u Jasenovcu izviždala na komemoraciji žrtvama fašizma, u Bleiburgu pred praznim "gledalištem“, polažući vijenac u spomen na „bleiburške žrtve“ (halo, koje su to žrtve, Marsovci?? valjda žrtve komunizma/titoizma!!) ima obraza spominjati i kritizirati „ljude u crnom“ na bleiburškoj komemoraciji, ali je u Jasenovcu prešutjela „ljude u crvenom“ (po čemu se ona to razlikuje od Ive Josipovića??), a dan prije posjeta Bleiburgu ove godine održala govor u zagrebačkoj koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski“ pod crvenom zvijezdom petokrakom i “kapom s tri roga“, a to su simboli pod kojima su izvršeni bleiburški pokolji na Križnom putu, kao i u Drugom svjetskom ratu!
Treba gospođi Jadranki Kosor postaviti samo jedno pitanje:
Zašto ste u Hrvatskoj demokratskoj zajednici bili godinama u koaliciji s otetom Hrvatskom strankom prava i ljudima u crnom od Đapića, „mjeračem visine kukuruza“?
To pitanje treba postaviti i Socijaldemokratskoj partiji koja je Đapićeve crnokošuljaše zvala na svoju konvenciju i bila s njima u koaliciji, kao i Vesnu Pusić na čijem je stranačkom skupu Đapić bio također posljednih godina rado viđen gost, kao i cijele ex-komunističke balkanske svite!!
U biti, što se dogodilo u Republici Hrvatskoj od 1990. do danas? Dogodio se cijeli niz pomno isplaniranih i izvršenih državnih udara i rušenje Ustava i ustavnog poretka od strane ex-komunista/titoista. Hrvatski politički narod, to su svi građani Republike Hrvatske, to je hrvatska nacija koja je prevarena i razvlaštena te opljačkana i oklevetana!
Oni koji nas u Hrvatskoj guraju u Europsku uniju pod svaku cijenu, u bivšoj su Jugoslaviji klicali Titu, kao što kliču i danas tom ubojici i lažljivcu, i psovali su Europu, demokraciju, liberalizam, uzvisivali komunistički staljinistički kult ličnosti “druga Tita“, psovali Zapad, i isto vrijeme od Zapada primali milijarde US$ pomoći (kao što dobivaju i danas). To se zove licemjerje na n-tu potenciju. A Zapad? Hitler je rekao da on predstavlja samo drugu stranu medalje liberalnog Zapada!
Europsku uniju je utemeljio demokršćanski francuski političar Robert Schuman, i naglasio je da ako Europska unija ikada bude izgubila svoj demokršćanski temelj, da to neće više biti Europska unija nego profitna zločinačka organizacija koja ugnjetava narode i lomi njihov suverenitet. Danas je Europska unija postala totalno ateistička profitna organizacija. Robert Schuman je bio u pravu, a to je isti onaj političar koji je tridesetih godina kao izaslanik Nacionalne skupštine Republike Francuske napisao porazno analitičko izvješće o velikosrpskoj diktaturi u Kraljevini Jugoslaviji, za koju je rekao da se Srbi prema Hrvatima ponašaju gore nego Turci prema raji u Osmanskom Carstvu. I onda je došla NDH, i Srbi su dizali oružane ustanke zajedno s Jugoslavenima i komunistima i 1945. uspostavili istu vlast koju je Robert Schuman opisao u svojem izvješću.
Dakle, povijest se, nažalost, ponavlja jer ljudi iz nje ne izvlače pouku nego postoje naivci koji govore: “Što će nam povijest, gledajmo u budućnost”. To nisu samo naivci koji tako govore nego i neprosvijećeni ljudi koje su mas-mediji u Republici Hrvatskoj učinili glupima, iz točno određenog razloga: da se prolongira vladavina ex-komunista.
Što da još kažemo o “Bleiburgu”? Mislim da ništa ne treba više reći, sve je rečeno posljednjih desetljeća i godina, iako mislim da žrtve, bilo one u Jasenovcu bilo u Bleiburgu, kad bi danas bile među nama žive, zgražale bi se nad političkom nekulturom vladajućih i vjerojatno bi se radije same vratile u jame nego da slušaju notorne laži zapadno-balkanske “elite“ u smrdljivoj jugo-sferi.
CBK
Post je objavljen 14.05.2010. u 12:35 sati.