Marketing
Ovih par preostalih minuta izgleda da ne ću provesti učeći.
Premda ne mogu reći da sam se baš pretrgla zadnjih dana.
Kad se ne nerviram oko ispita, nekako mi ni rezultati nisu nešto najsjajniji. Moram izmislit nekakvo rješenje za to.
U međuvremenu, nekako sam uspjela doista pojmiti nešto.
A to je da nikada ne će biti bolje.
Da strah nikad ne će nestati. Prilično je očito. Ali nekako, uvijek se jedan dio mene nadao da ću se jednog dana probuditi kao super-ja.
Umh ... ne. Žao mi je ali ne.
Teško je shvatiti da su moje noge lijepe baš zato jer su kvrgave.
Zvući vrlo... glupo. I površno. Ali je osjećaj divan, kad shvatite tako nešto.
Probala sam nacrtati noge koje bi bile poput mojih. Na kraju sam shvatila da izgledaju vrlo stvarno.
Svaki puta kad izobličim neku liniju, dodam boru ili malo sala ... slika oživljava.
I trbušćić postaje nevjerojatno simpatičan.
Kao na Winnie Poohu.
Shvaćam koliko je ona fiktivna linija dosadna.
Post je objavljen 13.05.2010. u 23:52 sati.