
…čekam te odDavnina,
tražim te s visina,
svud okolo tišina,
u meni praznina,
dijeli nas daljina…
…a ti me držiš u zapećku,
sve više sličim Tvom privjesku,
stisnut onako u prikrajku,
dok kidam mrežu pauku,
i prkosim mamurluku…
…dozivam sudbinu,
naoko besmislenu,
otvaram dušu snenu,
jer pustih te neIzljubljenu,
ali nikad zaboravljenu…
…molim se za ono što Vrijedi,
prije nego slika izblijedi,
i sve postignuto uneRedi,
skrušeno misao put mi slijedi,
tam' gdje su tvoje Zapovjedi…
…ogorčeno otimam se bezNađu,
ukrcavam u još nePotopljenu lađu,
površinom plutam dok me neNađu,
optuže za Njenog Srca krađu,
i netom potaknutu svađu…
…kad se kockice poslože,
zaključit čemo da sve se može,
osim van iz svoje kože,
i hvala ti na tome Bože,
što neKažnjavaš strože…
…ova pjesma nije Njena,
svaka Riječ je blijeda sjena,
mom raspoloženju namijenjena,
od Sunca dragog zaklonjena,
i zato se zove beSmislena…
posrnuo…
Post je objavljen 11.05.2010. u 20:22 sati.