Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pravilaigre

Marketing

10.03. Rimski klub

Rimski klub je osnovan tijekom privatnog sastanka na privatnom imanju obitelji Rockfeller u Bellagiu u Italiji. Od tada šire propagandu o ekološkoj krizi i kontroli broja stanovništva – eugenici. Eugenika je učenjačka riječ za legitimno ubijanje ljudi.

Klub je razradio strategiju djelovanja u pet svjetskih zona pod kontrolom jedne središnje vlasti. Objavili su nebrojene izvještaje, odreda pune falsificiranih ‘znanstvenih’ informacija i pokazatelja. Spomenut ćemo ‘Granice razvoja’ (Limits of Growth). Radi se o tvorevini koja je poslužila kao nepresušno vrelo citata korištenih u raznim globalnim i lokalnim pokretima za očuvanje okoliša, jer tko bi posumnjao da jedna takva institucija iza koje stoje tako ‘časna’ imena može širiti laži. Zašto bi to pobogu radili? Po Bogu nikako.

Član Budimpeštanskog izdanka Rimskog gluba, Aurelio Pecci izjavio je da su njegove brojke korištene u izvještajima bile namještene, a objašnjenje - državama treba ‘šok-tretman’ kako bi prihvatile kontrole rasta stanovništva.

Američki predsjednik Carter je naručio studiju ‘svjesnost o potrebi očuvanja okoliša’. Tako je napisan i predstavljan dokument ‘Global 2000’ koji govori o prekomjernom broju stanovnika, nestašici resursa i hrane te prijetnjama okolišu koje su za rezultat trebale imati 170.000.000 mrtvih, što je ekvivalent 340 Hrvatskih država.
Šest mjeseci nakon tog izvještaja, svjetlo dana je ugledalo ‘Svjetska budućnost: Vrijeme je za akciju’, djelo vijeća za kvalitetu okoliša američke vlade. Zvuči nevino zar ne?

U njemu se poziva na niz mjera poput kontrole rasta putem sterilizacije i sličnih metoda, sprečavanje znanstvenog razvoja i prijenosa tehnologije u zemlje u razvitku. Spomenut ćemo dvoje vizionara: Cyrus Vance (član Trilateralne skupine, Vijeća za vanjske poslove, Bilderberške skipine i Komiteta 300.) i Robert McNamara (član Trilateralne skupine, Vijeća za vanjske poslove, Bilderberške skipine, bivši predsjednik svjetske banke čije je maslo devastacija okoliša i genocid među ljudima trećeg svijeta).

S druge strane ekrana sjedimo mi Hrvati i razmišljamo o novim trendovima za proljeće, nesvjesni da smo postali ovisni o sistemu koji probavlja milijarde ljudi prije nego ispljune njihove kosti.
U cilju kontrole rasta stanovništva koriste se prije svega ratovi, ogledni primjer je Kambodža gdje je terorist Pol Pot dao poubijati nekoliko milijuna ljudi, odnosno 32% ukupnog stanovništva te zemlje. Mozak genocida pripada uvaženom Henryu Kissingeru nagrađenom Nobelovom nagradom za mir. O kakvom se čovjeku radi? Kissinger je ‘vjerni podupiratelj kineskog komunističkog režima, jedna od ključnih figura u američko-kineskim odnosima još od predsjednika Nixona’.

Njegov je slučaj završio na sudu 1974. godine, kada su osim dokaza o aferi Watergate, Nixonu namjeravali ‘prišili’ i Kambodžu, no optužbe za genocid su odbačene zahvaljujući Kissingerovom svjedočenju.
Vjerojatno je nedostajalo dokaza ili se radilo o grešci u pravosudnim koracima. Pretpostavljam, previdjeli su službene podatke o 80.000 polijetanja B-52 bombardera i jurišnih bombardera F-111 koji su izbacili 539.129 tona eksploziva na Kambođu.

Kissinger, i sam istaknuti član Rimskog kluba, je pokrenuo naredne dvije organizacije sa zadaćom obuzdavanja rasta stanovništva unutar američkih ministarstava kojima je vladao. Od 1968. – 1977. godine smanjio je budget USAID-a (program za zdravstvene projekte), a za 100 milijuna dolara potpomognuo programe usmjerene na obuzdavanje rasta stanovništva.

Početkom 70-ih godina prošlog stoljeća Kissinger je zatražio od ‘Ureda za populacijska pitanja’ u okviru ‘Ministarstva vanjskih poslova’ produciranje studije o obje Amrike i Africi. Potom je pokrenuto niz ratova i posijano nekoliko laboratorijski generiranih virusa poput HIV-a. Spomenuti Bayer je lijekove zaražene tim virusom također iskrcao u zemlje trećeg svijeta.

Kissingerovo potrkalo Thomas Ferguson, mentor obavještajnih agenata u Latinskoj Americi za potrebe Ureda za populacijska pitanja, kaže ‘Sav naš rad obilježava samo jedna tema – moramo smanjiti razinu svjetskog stanovništva, ili će to one (vlade) učiniti na naš način, urednim i čistim metodama, ili će upasti u takav kaos kakvog imamo u Salvadoru, Iranu ili Bejrutu (svi u režiji Kissingera). Rast stanovništva je politički problem. Kada broj stanovništva izmakne nadzoru kontrolirati ga može samo jedna autoritarna vlast, pa čak i fašizam...profesionalce ne zanima smanjivanje broja stanovnika iz humanitarnih razloga…mi procjenjujemo ograničenja resursa i okoliša. Procjenjujemo naše strateške potrebe i tvrdimo da ova zemlja mora reducirati svoje stanovništvo ili ćemo upasti u nevolje. Stoga su poduzeti određeni koraci. Salvador je primjer gdje je naš neuspjeh da smanjimo broj stanovnika jednostavnim metodama stvorio temelje za krizu nacionalne sigurnosti. Salvadroske vlasti nisu primijenile naše programe reduciranja stanovništva. Zato sada imaju građanski rat...Očekuju ih raseljenost stanovništva i nestašice hrane. Ondje je još uvijek previše ljudi.’

Konkretnija uputa zvuči ovako: ‘Kako biste brzo reducirali stanovništvo, sve muške pripadnike tog naroda morate uvući u borbu te morate pobiti popriličan broj plodnih osoba ženskog roda u dobi kada mogu zatrudnjeti.’



Post je objavljen 13.05.2010. u 15:53 sati.