Marketing
svega po malo. :)
Eeej..pa distee? Kaj ima kod vas,inače.
Samo da napomenem kako mi je bilo drago kad sam naišla na komentare podrške nakon onog mračnog,usranog dana..
Nisam sigurna o čemu se točno radilo, izgleda da sam se već bila umorila od pasivnosti ili je nečeg bilo previše, zalutala sam, samu sebe izludila. To mi se zapravo događa često, tj.redovito, primjećujem...ko neki ciklusi, kule od pijeska na kojima vježbam, koje kad dovršim određenu fazu treba srušiti,pa gradit opet...takav je u biti život. Nije život sam sebi svrha, bitno je izvježbat nešto, naučiti...tako da...već neko vrijeme mi je i više nego jasno da se zasićenja definitivno događaju svakome, trenutak kad se nešto treba iščupati iz života, prekinuti..uništiti, resetirati da bi se počelo iznova....poput videoigrice. Vježbamo, i vježbamo..and again..
Naišla sam na jedan blog (antonimka ;)) di priča kako su oni koji žive u provincijama osuđeni na konstantno ocjenjivanje, procjenjivanje, vrlo često i budalaštine onih najgorih primjeraka primitivaca, pa babe tračare i to.. I kako me nasmijao jedan komentar, veli da ti se tamo čude ko 'pure dreku' čim uoče da si drukčiji.....hahaha, kako dobro opisano..ko pure dreku...
..e , da samo zna koliko dobro to kužim..do koje mjere dobro...hehehe...
I tako...pokrenula sam se malo, vratila se u ravnotežu, hodam koliko toliko postojano s obje noge na zemlji...meni to dođe savršeno jer često znam zaglavit...tamo negdje...nebih rekla ni među oblacima, jer ipak bila sam više očajna nego sanjiva...neznam. Uputila sam se jučer na drugi kraj grada, sjela na tramvaj..otišla sam s frendom na Jarun...tj.on me odveo, nisam nikad prije bila tamo. Bilo mi je lijepo. Vidjela sam putem još toliko mjesta kojima se može šetat...i nestao je onaj osjećaj klaustrofobije koji me dosta pratio tu u Zg.
Poslije sam se,ravnoteže radi, vratila KONTINUITETU-učenju! 
Ima nekaj u tome...da, trebalo bi učit svaki dan, jer mi se nevjerojatno lako desi da se odviknem od toga, jer rijetko mi se desi spontana želja za učenjem (gradiva s faksa):) ...
Kažem, učenje, koja kava tu i tamo, mada ni njih baš ne volim, povratak u provinciju skoro svaki vikend...su stvari koje me uzemljuju.
I tu i tamo otić nekamo, napravit nešto 'in'...npr, ja već neko vrijeme nisam napravila ništa osobito in, morat ću nešto...čisto ravnoteže radi...;) Razmislit ću..;)
Jako mi je drago da se nisam ošišala pod utjecajem očaja. Nisam ni bila u jebenom šopingu, pa sam još uvijek živa. ;)
Idućih par dana me neće bit, bit ću odcijepljena od neta, budući da za vikend idem u Ploče, bratiću na krizmu...malo ću promijenit klimu...inače se obožavam voziti, putovati, gledati kako se vegetacija mijenja što je južnije... Super mi je npr. bilo kad sam se sa starim znala vozit po Pagu, tamo negdi kad sam imala 17, vozili bi se kroz cijeli otok...i zanimljivo je da se čak i tamo vegetacija razlikuje kako ideš prema drugom kraju otoka, klima je mrvicu oštrija, čini mi se...
E, o moru bi mogla dugo..obožavam more. Točka. ;)
Pozdrav vam šaljem svima! 
Post je objavljen 12.05.2010. u 19:23 sati.