Gledam ti-vi. Njih dvojica, sami u velikom studiju. Dečki se upicanili; koja obleka, koje zurke? Pričaju o ligama, brojevima, čahurama, doprinosima društvu, tržištima, sponzorima. Ne znam koji je mlađi, a koji pametniji. Ipak pritišćem tipku „mute“, da me ne ometaju u pisanju, ali ih nastavljam gledati.
Sjetim se kako sam nedavno dobila poklon bon od 500kn kao vjerni i vrijedni korisnik jedne od mnogih kreditnih kartica. Nije me to obradovalo na način koji bi poklon trebao, jer su mi postavili uvjet: moram ga potrošiti do određenog roka, a mogu kupiti isključivo muško Hugo Boss odijelo.
Pitam jednog muškog: Hoćeš ti?
Odgovara kako on „ne voli“ tog bosa...
Upitam drugog isto, a on mi kaže kako to nije njegov stil.
A vrijeme prolazi. Nešto gledam ovu dvojicu, mirišu kroz ekran, stil im je vjeran i provjeren. I odlučim: donirat ću im bon. Oni će to i znati i moći potrošiti.
Jedino ne znam kojem, jer ne mogu poklon papir pocijepati na dva dijela.
Sad mi žao što ih nisam slušala, nego na „mute“ gledala; možda bi njihovi govori pomogli pri izboru.
Kako sam velikodušna! Bit ću donatorica.
Zbog proljeća, valjda.
Post je objavljen 12.05.2010. u 00:31 sati.