AUGURY
Ne, ništa ti ne mogu
sa sigurnošću o sebi reći,
baš ništa što bi me otkupilo
za ovo proljeće hladnih zvijezda.....
Osim možda
da poput druida
promatram noćne oblake,
sretna što je oluja zaobišla moj grad,
zaogrnuta nečim jačim od nas
proričem budućnost....
Ne, on neće morati ni pucnuti prstima
ni zatoptati nogama,
nestat ću baš tako lako kao što sam se i pojavila,
a on,
on će se kao lik vratiti u knjigu iz koje je izašao,
jedne subote točno u 22,50, prije tri godine,
završit će iza debelih prašnjavih korica,
na mojoj polici malodušnih snova,
ostat će malen krvav trag
na mjestu gdje smo se ljubili,
gdje smo si počeli vjerovati,
na mjestu gdje smo se izgubili,
jedini dokaz jezivi da smo uopće bili tu.
Post je objavljen 11.05.2010. u 22:21 sati.