Marketing
Pero
U nizu sivih i teških dana osvanuo je jedan za pamćenje.
Danas je sudac Općinskog suda u Kninu presudio u korist našeg prijatelja Sanimira – urednika Promina bloga.
Odmah na početku ove teme želim čestitati Sanimiru i Dinku (odvjetniku)… želim čestitati svima koji se nisu dali zastrašiti i koji su ostali uz Sanimira u dokazivanju istine ili davanju prijateljske podrške… u teškim danima kroz koje je prolazio…. bez obzira na mogućnost nastavka ovog spora.
Sa velikim zadovoljstvom vas mogu obavijestiti da Promina blog opet živi… a sve o toj priči možete pročitati na njegovom blogu – dokumentirano, cjelovito i istinito, kao i uvijek. Ovo je tema koju posvećujem tužitelju – načelniku Općine Promina.
Danas je na raspravi spominjao moj blog, ljude koji komentiraju na njemu… kao što je spominjao i video spotić Pere Djetlića koji je doživio kao provokaciju.
Žalio se načelnik sucu da se na mom blogu, u temi „Nad otvorenim grobom Promina bloga“, te kroz komentare, nad njim provodio mobing. Taj njegov dojam me nasmijao, ali i začudio… jer mislila sam da je svima jasno da je to tema koja govori o nepravdi, o prijateljstvu, o istini, o pravu na iznošenje vlastitog mišljenja.
U cijeloj toj priči on je tužitelj, on ima moć temeljem svoje funkcije…. a u toj temi smo pružali podršku žrtvi jedne nepravde, kao što smo se borili za pravo svakog čovjeka na iznošenje svog vlastitog mišljenja i na pisanje istine. . I na kraju se on, koji je tužbom pokušao ušutkati vijećnika i mnoge u Promini osjeća našom žrtvom… i to samo zato što nismo šutke gledali to zastrašivanje.
Dalje se žalio sucu zbog spotića koji je krasio Promina blog dok je bio u mirovanju.
Spotić ga je uvrijedio… kaže da je to provokacija njemu.... da ga ljudi vide kao zmiju.
Sad ću vam ispričati priču o tom filmiću. Kad je dignuta tužba protiv Sanimira… mnogi su ljudi bili tužni, ljuti i ogorčeni zbog svega što se dešava. Taj slučaj je s velikim zanimanjem praćen u Promini, ali i puno šire. Javljali su se ljudi iz cijele Hrvatske, čak i inozemstva.
Među njima je i čovjek, koji je porijeklom iz Promine… od prvog dana je bio uz Sanimira. Poslao mi je taj filmić…. uz komentar, kako sebe prepoznaje u Peri (zbog svojih životnih borbi)…. ali prepoznaje i još neke (misleći na Sanimira… i šire… jer Sanimir nije jedini Pero)… pa mi ga je poslao. Istog trenutka sam ga poslala Sanimiru… i od tog dana je bio na njegovom blogu.
Pero u tom filmiću je simbol upornosti, borbenosti, dosljednosti i hrabrosti… dok je zmija simbol svih životnih nedaća koje nas zadese na životnom putu.
Nitko od nas… načelnika ne doživljava tako važnim da bi mu dali ulogu svih životnih nedaća… Njegovi postupci su tek jedna neugodnost na Sanimirovom putu. Sanimir je mlad čovjek i sigurno će biti još puno situacija u kojima će se osjećati kao Pero… a nedaće će simbolizirati zmija. Očito je načelnik malo preuveličao svoju ulogu. No meni je ipak drago da je Sanimira prepoznao kao Peru…. a zašto je sebe prepoznao kao zmiju – neka objasni sam sebi. To mu nje rekao Sanimir, to mu nije rekao nitko od nas…. To je njegov osobni dojam… pa će on najbolje znati zašto je to tako. Ponovit ću… taj filmić je bio oblik podrške Sanimirovoj dosljednosti, upornosti, hrabrosti, borbenosti i poštenju.
U ovoj priči za mene od samog početka postoji samo jedan pobjednik… bez obzira na sudske presude. Pobjednik je uvijek i može biti samo onaj koji govori i piše istinu i ne puza pred nikim. No ipak… kad je kod naše seke Sunčane Žene osvanula stara pjesma Kaliopa…
preslušala sam je desetak puta za redom… potrošila nekoliko paketa maramica… i sve to zbog slomljenih krila… zbog tamo nekih sjećanja, a evo i današnjih dana…. zbog boli koju osjećam na mjestu ožiljaka u korijenu vlastitih krila.
I da ne dužim…
Načelniče, evo… sad je ovo vaša tema. Posvećena je vama. Obratila sam vam se u javnosti.
Već znate da vašu tužbu smatram čistom demonstracijom moći i zastrašivanjem. To je moje mišljenje i imam pravo na njega! Ne možete me spriječiti da dajem podršku onima za koje smatram da su je zaslužili. Tužite i mene! Možete nam prijetiti sudovima, partijama i na sve načine koji vam padnu na pamet. Ali imate peh… jer ste se namjerili na „udrugu“ prčevitih djetlića… kojima možete lomiti krila… ali oni ne odustaju. Što žešće napadate… djetlića je sve više…. ako nam polomite krila – mi ćemo hodati… ako nam polomite noge – mi ćemo puzati…. možete nas i ubiti – ali mi ćemo do zadnjeg daha izvikivati istinu…. na koju imamo pravo!
Pozdrav svim djetlićima, načelniku i slučajnim prolaznicima…
Post je objavljen 11.05.2010. u 20:18 sati.