Više nemam u vidokrugu ta daleka nebeska tijela što se eliptično gibaju svojim zacrtanim pravcima.
U vodi nečije oči gledaju i traže dno, to je mjesto gdje se uči, priznaje i zaboravlja.
Nalaktila sam se na prozor i na dalekom horizontu mladog jutra po oblačnom nebu tražim neki oblačić, koji ima oblik tvojih očiju.
Nečiji pogled me promatra, ali postojiš kao prepreka za sve druge što mi žele prići.
Rasplinuo bi ih sve u šest smjerova, rasplinuvši tako i mene.
Između trepavica osmijeh leti, kad se sjetim tebe.
U svjetlosni okvir stavljam tvoju sliku i vidim kako ta plava idila donosi blaženstvo kad god te pogledam.
U tamnim podzemnim hodnicima još uvijek lutaju naše duše, jer se nisu srele i kao rajska stvorenja traže se u nepoznatim koridorima, a znam anđeli će im pomoći da se sretnu.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.