Ne, nije pokojni Fredi, zvani dvocjevka, uskrsnija, na žalost mnogih obožavatelji oba spola
Nego smo ovi dan jemali premijerni nastup ... dosad je Vinka vozala biciklu na četri kola, više manje sporadično ... ali kako je već vidila da se njezina ekipa voza okolo brez pomoćnika sa strane ... bilo je opet «ja to oću, ja to mogu» ...
... a triba pošteno priznat da je i mama malo pomogla, ali više onako psihološki ... pa vidite rezultat ...
Ne baulja puno, samo me je straj, da je ovu biciklu prirasla, a još je malana za pravu, veliku ... moraćemo se snać za neku mezzo varijantu ...
A u međuvrimenu, odrađujemo ostale više-manje slatke obaveze. Kako je već peti misec debelo počeja, to je znak da je kraj školske godine pa je tata bija slikat dječicu u vrtić, kod tete Nade ...
... za napravit prave male diplomice da mali predškolci moredu brez straja zakoračit iz svita igre i beskrajne i bezbrižne zabave u vrtiću u svit pun obaveza i neizvjesne budućnosti ... U ŠKOLU.
Naravno, bila je i Šefica sa menon, morala je i ona provat kakva je to lutka sa kojon su se djevojčice slikavale.
Dobila je prolaznu ocjenu ... lutka, naravno.
Proliće je i vrime kad se naš krepki stogodišnjak budi, pokušava uvatit neuhvatljivi zaostatak za pizdekima i tu i tamo proslavi utješnu nagradu u vidu «rabuzinovog sunca» ... čemu smo, naravno, nazočili, makar polufinalnom ogledu sa ljutim rivalima iz Purger Vakufa ...
... Ali, ostavimo se mi Sizifova posla, pa makar to bija i n-ti pokušaj oporavka Hajduka, ipak u ovo doba, oko Svetoga Dujma, jemamo i puno slađih razloga za veselje ...
... jesu ovo one prve, vodenaste, nikakve, precijenjene (30 kn za kg) ali Vinka ih obožava. I može pljunit špicu dalje nego ja
Zdravi mi i veseli bili!
Post je objavljen 11.05.2010. u 15:30 sati.