Marketing
Vlak
Nakon podužeg vremena vozila sam se vlakom, posve neočekivano i po kratkoj odluci, nije bilo drugog izbora. Volim se voziti vlakom, mada je u ovom jako smrdjelo na neku kemikaliju ili kao da neka plastika izgara što me je peklo za grlo i nos i što sam 2 puta uspjela izaći na krivoj stanici jer se nikada nisam vozila iz tog smjera. Prvi puta sam samo uskočila nazad unutra (sreća moja pa nije nikoga bilo na stanici), a drugi puta mi ponos nije dopuštao da ponovim isto pa sam gledala u zelenu poljanu kuda dalje. Ipak je to dobro prošlo jer sam ispala kod trgovine i kupila digitalni prijemnika jer bi od sutra gledala snijeg na ekranu.
Razlog mog iznenadnog uživanja u čarima vlaka je da sam dobila posao! Da, u ovo vrijeme, u struci, naprasno, jedan dan razgovor i možda, sutra primljeni ste, i sada sam zaposlena osoba s punim radnim vremenom. 
Nakon što sam sjela u vlak, shvatila sam kada sam se to zadnji puta vozila vlakom i došlo mi je smiješno! Nadasve smiješno, jer to nimalo nije bila ugodna vožnja s krajnje čudnim događajima.
To ljeto sam završila u raljama zvijeri sezonskog posla kod jednog sadističkog tiranina i na kraju se razboljela, dala otkaz i u nedostatku smještaja na par dana ukampirala u sobu svog udvarača. A onda je on pokazao pravo lice maminog sina s konstantnim pasivno-agresivnim ponašanjem i velikom kompleksima manje vrijednosti, koji se, između ostalog, ne može sexati ako mu je mama u radijusu od 50 metara. Odlučila sam zatvarati oči na takve stvari jer mi je ipak pomogao u bezizlaznoj situaciji, tih par dana dok ne dođem malo sebi da mogu putovati. Uostalom ideja do dođem kod njega i je bila njegova jer mu se nije dalo voziti okolo da mi nađemo sobu u kojoj bi mogla spavati. A kod njega sam se osjećala kao izbjeglica dok mi njegova mama otvoreno davala do znanja kako sam nepoželjna i mislila kako se želim dokopati sineka radi neš ti novaca, hahahaha, ali dobro. 
Kada sam napokon skontala kako da se izvučem iz te vukojebine od mjesta u koju je lako doći, ali otići skoro nemoguće, on se doslovno preko one stvari ponudio da me odveze do kolodvora, mene i moju ogromnu torbetinu, bez kotačića, a sve da sam i htjela nekako drugačije doći do tamo ne bi bilo moguće, jer neka mjesta nemaju voznu liniju više od ujutro rano i kasnije popodne do prvog većeg mjesta, koje da se razumijemo je udaljeno nekih 40-50 km. U autu se čak uspio derati na mene??? 
Kako ja ne znam gdje je tu kolodvor, odlučila sam šutjeti jer odlazim za 10 minuta i nema se smisla svađati. Na stanici ja nisam mogla dočekati da krenem, a on da odem.
Napokon stigao je vlak, on je zakoračio za mnom da mi doda torbu, vrata su se automatski zatvorila i vlak je krenuo. 
Ja sam u šoku gledala i mislila kako je ovo scena iz filma i da se nalazim u zoni sumraka, a on je na glas proklinjao dan kada me je upoznao i govorio kako sam ja kriva. Meni je došlo da ga pošaljem u pizdu materinu i odem sjesti na svoje mjesto, ali opet dovezao me je do ovdje i odlučih biti pristojna, a ni ne volim scene u javnosti. Ubrzo je stigla stjuardesa, dogovorila se s vlakovođom na par sekundi stajanja da on može iskočiti u prvom sljedećem mjestu koje nema stanicu. Stajala sam tamo 2 metra od njega i šutjela dok je on prigovarao i naravno krivio mene što mu je moja loša karma zatvorila vrata… Vlak je usporio, stjuardesa kaže izlazak, a on se naginje da me poljubi?? za kraj, rastanak, ljubav i dugo sjećanje?? Nemam pojma, ali bilo mi je jako drago kada je ostao na toj stanici i što ga više ne moram ni gledati ni slušati sve u ime zahvalnosti…jako je jebeno biti potpuno bespomoćna dama u nevolji u pripizdini gdje ne znaš nikoga osim jednog kretena.
Iako je luda priča, u neku ruku je simpatična, mislim da je ostajanje u vlaku bilo mala osveta za ono svinjsko ponašanje, i neka mu, zaslužio je svaku sekundu onog koprcanja za svaku prikrivenu i neprikrivenu riječ. 
Post je objavljen 10.05.2010. u 22:00 sati.