Navodno, svi vole čokoladu, osobito žene (ja sam po tom pitanju malo picky – choosy (po Vuku: piki – čuzi) jer mi je najdraža tamna čokolada s nešto većim postotkom kakaa, a nešto manjim postotkom sladila, iako ne smije biti baš ono isfuravanje s 93% kakaa, to mi se ne sviđa). Svim blogerima i blogericama te inim čitateljima i čitateljicama ovog bloga koji prvu rečenicu ovog posta mogu potpisati mirne duše i čiste savjesti, mogu (i moram) preporučiti roman «Bolje od čokolade» autorice Susan Waggoner. To je priča o proizvodu «Bolje od čokolade», o sintetskom uratku koji ne deblja i koji je namijenjen ženama i muškarcima koji misle na svoje zdravlje, a istovremeno obožavaju okus čokolade i ne žele ga se odreći.
Spomenuti proizvod (u knjizi se on naziva još i kraticom «BOČ») u laboratorijima američke multinacionalne kompanije International Milling izmislio je izvjesni znanstvenik Tom Wilkins. On i njegova supruga Annie (inače glavna pripovjedačica u romanu) bivši su sveučilišni predavači i sada žude za ozbiljnim novcem koji bi im omogućio novu kuću, više slobodnog vremena i bolje obrazovanje za svoju djecu. Zbog toga se oboje, ponukani primamljivom ponudom International Millinga bacaju u bespoštednu reklamnu kampanju za spomenuti proizvod. Ali, dok Tom, Mesija sintetičke čokolade, ima čast da mu se pod noge bacaju brojne očarane žene, Annie obilazi izviđačice, trgovačke centre i bori se protiv nasrtaja zagovornika prirodne hrane.
Iako sam vam ja prilično telegrafski i suhoparno prepričala sadržaj ovog romana, uvjeravam vas da ćete i sami pri čitanju naići na brojne stranputice i zanimljivosti koje ćete bez problema svladavati jer je glavni lik, Annie, definitivno žena s kojom se možemo poistovjetiti – u jednom trenutku u životu koncentrirana je samo na stvari koje joj nedostaju: bogatstvo, lijepa kuća, slava i prestiž. Kad sve to dobije, uvidi da su joj stvari koje ima: obitelj, poštovanje i ljubav, puno dragocjeniji.
U svezi s ovim romanom postavljaju se dva pitanja: prvo od njih je definitivno GMO i sintetička hrana. Biste li jeli ovakvu čokoladu koja kakao, šećer i ine prirodne sastojke nije ni izdaleka vidjela? Što mislite o tome? (osobno, imam priliku jesti maksimalno prirodnu hranu i razlika između prirodno uzgojene i kupljene hrane osobito se osjeti kod mesa bilo koje vrste, i to po mirisu. Nisam sigurna da bih se odrekla domaćih trešanja, jagoda iz domaće proizvodnje ili rajčica dozrelih na suncu, a ne uzgojenih u hidroponskim posudama).
Drugo je pitanje pitanje slave: svi mi pišemo blog u nadi da ćemo jednog dana postati slavni i cijenjeni u široj zajednici (mrvicu sam sarkastična glede ovoga). Jasno, tek 5% nas će doista steći svjetsku slavu, a 95% će nas propasti u turobnu anonimnost. Koliko vam je važno ostaviti javni trag i steći vanjsko priznanje?
P. S. Inače, ako već nisam dovoljno napomenula, knjiga «Bolje od čokolade» je super, čitajte je svakako!
Post je objavljen 11.05.2010. u 13:22 sati.