Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/vistica3

Marketing

Austrian 1/2 - izvještaj

Jučer sam otvorio triatlonsku sezonu Austrian 1/2 Iron utrkom koja se održala nedaleko od Graza. Najavljeni format utrke je bio 2,2-80-20, ali organizatori su ove godine mjenjali stazu, pa se i distanca malo promjenila, tako da je ovo jučer bilo otprilike 1,5-88-20km.

Na startu sam napravio dvije greške. Prva je bila da sam se dosta loše pozicionirao, a druga da sam malo zakasnio sa startom. Dok sam se izvukao iz gužve, dvojac Milovan-Balazs se već odvojio. Do kraja plivačkog dijela sam plivao sam. Mislim da sam se uspio odvojiti od ostalih, ali sam pri kraju usporio jer nisam bio siguran gdje je izlaz iz vode, tako da su me stigli Slovenci Harnold i Majdič. Prvi je iz vode izašao Matia Milovan iz Pule, na nogama mu je bio Mađar Balazs Czoke, skoro dvije minute iza smo bili ja i dva Slovenca, a minutu iza nas prva veća grupa.
Loši startevi su mi se počeli prečesto ponavljati i morati ću poraditi na tome jer start može odrediti tijek utrke. Na greškama se uči. Bolje da mi se ovo dogodilo na manje važnoj utrci nego kasnije u sezoni. Ovaj put loš start nije utjecao na ostatak utrke. Ne vjerujem da bi mogao pratiti tempo vodećeg dvojca i da sam se prije uspio izvući iz gužve. Za treću grešku sam samo djelomično kriv. Prije starta sam pitao gdje je izlaz iz vode i rekli su mi "Gigasport". Međutim, dok sam plivao primjetio sam da Gigasport ima reklamne balone na dva mjesta, a u drugom krugu sam počeo lapirati sporije plivače pa nisam vidio gdje su vodeći izašli iz vode.
Nakon spore prve tranzicije (ponovno nešto što se ponavlja) krenuo sam na biciklistički segment utrke. Nakon par kilometara prestigao sam Harnolda s kojim ću se sresti još par puta. Uspio sam se odvojiti od njega, ali par kilometara kasnije sam produžio ravno umjesto da skrenem desno (kasno sam uočio znak), tako da sam se nakon okreta ponovno našao u Harnoldovom društvu. Tada su počeli prvi hupseri na kojima sam se još jednom malo odvojio, ali ne za dugo. Nakon otprilike 20km sustiže me austrijski prvak na Ironman distanci, Andreas Fuchs iza kojeg je bio, pogađate, Harnold :-). Prije utrke sam malo alalizirao konkurenciju i pretpostavio sam da će me on kad tad uloviti, jer sam vidio da vozi 4.30h na Ironmanima (prosjek 40 km/h). Plan je bio da pokušam držati njegov tempo što je duže moguće. Između 20-og i 25-og kilometra dočekala su nas dva malo duža uspona, a u vidokrug nam je došao i Milovan koji se u tom trenutku nalazio na 2. mjestu. Prvi uspon sam preživio bez problema (čak sam ja vukao), a onda Fuchs napada na nizbrdici između dva uspona. Tu je došlo do izražaja nešto za što sam prije utrke pretpostavljao da bi moglo biti važno, odabir kazete. Iz visinskog profila utrke se vidi da je drugi dio kruga nagnut blago nizbrdo pa sam pretpostavljao da bi mi dobro došla kazeta 11-23 ili 11-25 (trenutno imam 12-25). Na prvi pogled ne izgleda da postoji velika razlika između 11-og i 12-og zuba, ali za 60km/h sa 53x11 treba voziti na kadenci 98rpm, a sa 53x12 na 107 rpm. Fuchs je imao barem 53x11 (ako ne i 54 ili 56x11) tako da mi je počeo odmicati čim je brzina prešla 60-65 km/h. Par kilometara kasnije sam prestigao Milovana i ponovno se našao na 3. mjestu. Fuchs mi je bio u vidokrugu do kraja prvog i dobar dio drugog kruga, tako da se ne mogu oteti dojmu da bi ga možda mogao pratiti da nisam otpao na onako glup način.

U drugom krugu su počeli problemi sa koncentracijom. Nisam vidio nikoga ni ispred ni iza sebe i misli su mi počele lutati, a kad misli lutaju onda znam da ne vozim dovoljno jako. Biciklistička dionica se bližila kraju, a ja sam mislio da sam odvozio solidnu utrku do tog trenutka. Vjerovao sam da Fuchs, a ni Cszoke nisu daleko i veselio se trčanju. S druge strane mislio sam da sam napravio solidnu prednost pred ostatkom natjecatelja. Tako sam mislio sve dok se na otprilike 80-om kilometru nisam okrenuo i vidio grupu od 5-6 natjecatelja na manje od minutu iza. Uz stazu je bilo dosta biciklista pa sam prvo pomislio da je to možda neki biciklistički klub na treningu, ali kad sam nakon par minuta još jednom okrenuo više nije bilo sumnje. Grupa me stiže i izdaleka mi se činilo da je u grupi bilo dosta draftinga (to su mi kasnije Matia i Peter potvrdili, navodno je pola grupe dobilo kartone zbog draftinga; njih dva nisu). U tom trenutku su je tok misli poprimio crne boje. Ulovili su me 1-2 km prije tranzicije. Ipak, do tranzicije sam se malo trgnuo i počeo ponovno pozitivno razmišljati. Utrka još nije bila gotova, a slijedio je meni najdraži dio, trčanje.
Za razliku od prve, drugu izmjenu sam napravio odlično. Čini mi se da sam imao najbolje vrijeme 2. tranzicije. Noge su bile dosta odmorne i odmah sam se izdvojio. Bacio sam oko na natjecatelje iza i po frekvenciji koraka pretpostavio da me nitko od njih neće stići. Nakon duge i jake vožnje bicikla je teško trčati brzo sa dugim koracima. Oni koji trče brzo, trče brzo na račun brže frekvencije, a ne dužine koraka.
Prvo se trčao jedan manji krug uz jezero i kroz šumu, pa se prolazilo pokraj tranzicije na drugu stranu gdje se trčao malo duži krug i onda je sve to trebalo ponoviti još jednom. Pri kraju prvog, manjeg kruga, mi je Tišljar rekao da zaostajem 4,5 minute za drugoplasiranim. Duži krug se trčao istom cestom tamo i nazad pa sam mogao procjeniti zaostatak. Shvatio sam da je Mađar van dometa, ali zaostatak za Fuchsom se smanjio na otprilike 2:20 minuta. Tri kilometra kasnije, prilikom ulaska u završnih 10 km se čulo:
Hier kommt der dritt-plazierte Andrej VistiKa aus Kroatien. Er hat 1:30 Minuten ruckstand und sieht locker aus.
Znači u 3km se otopilo dodatnih 50s. Tada sam bio gotovo siguran da ću ga uloviti. Otprilike 5km prije cilja sam se probio na drugo mjesto i pri tom se pobrinuo da demoraliziram Fuchsa da mu ne bi slučajno palo na pamet da ubrza. Na okretu sam imao 50-ak sekundi prednosti i konačno sam mogao odahnuti i malo uživati nakon 3.48h gaženja. Imao sam najbrže vrijeme trčanja za nešto više od 3 minute s čim mogu biti zadovoljan. U rezultatima piše da sam imao 2. najbrže vrijeme, ali mislim da se radi o grešci, jer je 1. vrijeme 57 minuta, a nisam vidio nijednog Kenijca na utrci :-).

Matia Milovan je imao jako dobar debi na ovoj distanci sa najbržim vremenom plivanja i 6. mjestom ukupno. Matthias je također odradio jako dobru utrku sa prosjekom od preko 39 km/h na biciklu, te je završio na 35. mjestu. Boris Cvilinder je utrku okončao na 139. mjestu, a njegovo viđenje utrke možete pročitati na njegovoj web stranici (link sa strane).
Sve u svemu jako lijepa utrka. Malo su se zeznuli sa skraćivanjem plivanja, ali sve ostalo je bilo na visokoj razini. Odlična organizacija, dosta sudaca na motorima, lijepa priroda...

Post je objavljen 09.05.2010. u 21:05 sati.