U početku romana upoznajemo glavnu junakinju ove knjige – djevojčicu Sadako i njezinog brata Šigea. Ljudi dobijaju skromne obroke od kojih se jedva može preživjeti. Sadako i Šigeo bespomoćno su šetali gradom tražeći hranu. U to vrijeme Japanci su živjeli vrlo niskim standardom života. Muškarci su morali ići u rat, a žene su radile u tvornicama koje su najčešće proizvodile oružje. Tako je i majka Sadako i Šigea mukotrpno radila za malo riže i kruha. Ona je ostajala gladna samo kako bi njezina djeca barem nešto stavila u usta.
I tako su jednog dana Šigeo i Sadako, koja je od gladi već polako gubila svijest, ušli u park. Šigeo se kupao u nekakvom jezeru i upravo tad osjetio kako ga je neka jaka sila potisnula u smjeru obale. Sadako je našao daleko od mjesta na kojem ju je ostavio. Jedva je preživjela eksploziju atomske bombe. Zračni pritisak ponio ju je poput klupka papira… Haljinica joj se pretvorila u krpe. Tijelo joj je bilo krvavo, izgrebeno. Jecala je, ali živjela! Djevojčica je tek nakon nekoliko godina u trenutku kad je sudjelovala u biciklističkoj štafeti, osjetila posljedice svoje bolesti koju je zadobila u trenutku detonacije bombe. Nažalost ta bolest bila je neizlječiva i djevojčica je preminula.
[Karakterizaciju likova možete vidjeti na lijevom rubu stranice. :) ]
Post je objavljen 09.05.2010. u 18:12 sati.