Za početak dopustite da vam kažem jednu stvar: knjige poput «Babyvillea» autorice Jane Green nikako nemojte čitati ukoliko ste: a) žena, b) trenutno u PMS – u. Sve će vas zabrinjavati. Inače, radi se o još jednom «lakšem» izdanju iz izbora Marjan tiska za čitanje na plaži ili dok čekate da pećnica odradi svoje na pečenci za nedjeljni ručak. Jane Green («Još jedan sjajni bestseler Jane Green.» The Times) je autorica ukupno trinaest uspješnih knjiga od kojih su osim «Babyvillea» kod nas prevedena još dvije, po mojim informacijama – to su «Bez dlake na jeziku» (u izvorniku: «Straight Talking») i «Jemima J.» (u izvorniku «Jemima Jones»). Inače, autorica kao i neke od njezinih junakinja u «Babyvilleu» život provodi na relaciji između Londona i Connecticuta. Također, Wikipedia (za koju čujem da još uvijek nije službeni izvor informacija) kaže kako je Jane Green uz Helen Fielding osnivačica žanra chick – lit (po mom mišljenju, takve su tvrdnje teško dokazive).
Struktura romana «Babyville» je osvježavajuća u odnosu na mnoge druge ženske romane. Naime, umjesto da od početka do kraja pratimo istu radnju kronološkim redom (uz tek blaga «zastranjenja»), u «Babyvilleu» pratimo tri neovisne žene u tri povezane, ali «samostojeće» priče njihovih života. Julia živi s Markom u dugogodišnjoj vezi. Njihov je odnos zapeo na mrtvoj točki, a Julia smatra da bi rođenje djeteta vratilo iskru između njih (pa forsira, što ne urodi očekivanim plodom – pun intended – zbog čega njihova veza još više pati). S druge strane imamo Maeve koja se rukama i nogama, preko kreveta i preko sposobnosti popela do položaja u karijeri kojega je željela ostvariti. Djeca i partner nisu joj bili ni na kraj pameti. «Avantura za jednu noć», kaže opis na koricama knjige, «rezultira neželjenom trudnoćom, ali koliko zapravo neželjenom?» Posljednja je priča možda najživotnija: Sam nakon rođenja svog sina, unatoč podršci supruga i obitelji, jedva se nosi s nezadovoljstvom i umorom zbog brige o malom djetetu.
Kad malo bolje razmislim, sve su tri priče prilično uvjerljive: koliko je lako završiti život s posve neprikladnim partnerom, koji je možda služio da se prebrodi usamljeno razdoblje i koliko žena pati od poslijeporođajne depresije? Kolikim se ženama mora dogoditi nešto što će im iz temelja promijeniti život da bi do kraja ispunile svoj potencijal? (općenito, gledajući neka od posljednjih događanja u vlastitom životu, morala sam se samo odvažiti i napraviti odlučujući korak da bi se, kao što kaže Coelho, svemir urotio da se sve moje želje počnu ostvarivati).
Zaključak? Nije dovoljno samo sanjati, jer snovi koji se nalaze samo u sferi odsanjanoga tamo i ostaju. Ipak, nije potrebno niti isforsirati sve moguće opcije da bi se san ostvario, jer ćete ustanoviti da se pomoć može naći na mjestima na kojima to ne biste nikad očekivali.
Post je objavljen 09.05.2010. u 17:20 sati.