Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zs69

Marketing

33. Memorijal Stipice Mesića - Ačkov kup

... je orijentacijsko natjecanje koje se boduje za Kup Hrvatske.

Dolazak nije bio ni malo lagan. Srećom, prije natjecanja je dozvoljena upotreba GPS uređaja, pa nam je on pomogao u nalaženju mjesta održavanja utrke. Možda je ovo trebala biti eliminacija, ali uspjeli smo doći.
Prijave smo napravili ranije, kako to nalažu pravila lijepog ponašanja, jedino Stella nije bila sigurna hoće li nastupati, ali dala se nagovoriti.

Odlazak na start
Start i cilj utrke nisu na istom mjestu, kako sam to naučio na većini polumaratona, maratona i trekking utrka. Do starta smo morali prehodati 500 metara. Tamo smo napravili zagrijavanje.

Što sada? Kako početi?
Iako smo čitali priručnik i slušali na predavanjima, najveća enigma je bio sam start. Prvo je na redu kretanje u 90 i nekoj minuti. To sam lako izračunao. Početak je u 11 sati, pa na to dodam sat i pol i znam da startam u 12:30. Zbunjujuće mi je bilo čekanje u jednom boksu, pa u drugom, pa onda krenem, ali samo do mjesta gdje su karte. To su mi bili najstresniji trenuci u utrci. Prvi put sam to odradio i sada ću znati za slijedeći put, a bit će slijedećeg puta, jer je natjecanje totalni trip. Za razliku od trekking utrka, ovdje startaš sam i odmah moraš birati svoj put. Nema "šlepanja", nema praćenja drugih "u dobru i u zlu". Sam si kriv i zaslužan za sve. Koristis svoj mozak, jer nemaš alternative. Svako praćenje drugih natjecatelja može biti loše, jer možda traže drugu kontrolnu točku.


Ačkov kup - staza M21B


Krenulo je.
Bio je to divan trenutak za mene. Nestaje napetosti prouzročene nepoznatom i nejasnom procedurom starta. Na stazi ostajemo karta, kompas, šuma, brežuljci i ja. Trčim do mjesta s kartama, tražim svoj broj (M21B), usjeverujem ju, određujem smjer u kojem trebam krenuti i sretno nestajem u šumi. Sigurno vas zanima što je to "M21B". M označava da se natječem u muškoj konkurenciji. 21 je oznaka za godine. Iako neki od vas misle da sam nešto stariji, organizator je vjerojatno tako procijenio moju zrelost. B znači da sam početnik i daleko od elitnih natjecatelja.


Ačkov kup - Start - KT1-2


KT1
Veselo sam se zatrčao u šumu, niz nizbrdicu, opružio korak, veselo trčao, sretan jer je prošla napetost sa starta. U tom veselju pogledavam na kartu, ali i dalje brzo jurim. Prelazim potočić u elegantnom skoku i ubrzo dolazim do kontrolne točke 13. 13! Gledam kartu. Opet sam prebrz. sretan Shvaćam da sam otišao predaleko. Vraćam se. Oko i siva masa između ušiju još ne povezuju crtice i boje na karti s oblicima u prirodi. Kružio sam po terenu i divio se ljepoti šume slijedećih 10 minuta. Većini natjecatelja je trebalo 2 do 3 minute.

KT2
Na KT1, ali i na svakoj slijedećoj, potpuno školski uzimam kompas, kartu i određujem azimut. Trčim po azimutu. To je jedina tehnika kojoj trenutno vjerujem. Zapravo ne vidim ni jednu drugu efikasnu tehniku u ovom trenutku. Do KT2 dolazim za 3:30, s čime sam potpuno zadovoljan. Nije bilo nikakvog gubljenja.


Ačkov kup - KT2-3


KT3
Od KT2 do KT3 odlučujem ići po cestici (makadam) koja je u blizini. Vrijeme je da probam i druge tehnike, a ne samo po azimutu. S lakoćom trčim po cestici i ubrzo dolazim do križanja na kojem treba prijeći na manju cesticu (šumski put) s desne strane ili ići na lijevu stranu, pa po šumi. Odlučujem se za cesticu, nadajući se da ću znati kada treba s nje sići i otići na lijevo u šumu. Prvih 600 metara sam lijepo trčao, a onda više ne vidim stazice koje su nacrtane i počinje nesigurno nabadanje. Uskoro sam vidio druge trkače, koji su dolazili s druge strane, pa sam shvatio da trebam ići još malo naprijed. Manje od 50 metara me dijelilo od kontrole, a ja sam bio nesiguran. Za pronalazak ove kontrole mi je trebalo 11 minuta. Uzmemo li u obzir da se radi o dužini od 1 km, prilično loš prosjek obzirom da se ne radi o brdskom terenu i 12. kilometru. Dobar dio drugih natjecatelja je to savladao za 5 do 6 minuta.


Ačkov kup - KT3-4


KT4
Udaljenost od KT3 do KT4 je velika i zračnom linijom. Procjenjujem da je mala vjerojatnost da na takvoj udaljenosti održim smjer po azimutu, pa se odlučujem za još dužu varijantu, ali ona uključuje makadamsku cesticu. Pretpostavljam da ću se tako brže kretati, a i smanjiti vjerojatnost gubljenja. Vraćam se na cesticu po kojoj sam došao i trčim. Mjerilo karte me još uvijek zbunjuje. Brzo prelazim po karti. Karte koje sam do sada koristio su u većem mjerilu, pa mi je više vremena potrebno za prolazak udaljenosti od 1 cm na karti. U nekom trenutku odlučujem ne ići po toj "glavnoj" cesti, nego kratiti po manjim cesticama. I na samoj karti se tu nalazi mnoštvo cestica, a u prirodi je to potpuno zbunjujuće. Odlučujem se kratiti, ali u smjeru KT6. Bilo je trenutaka kada na karti ne bih mogao sa sigurnošću pokazati gdje se nalazim, no znao sam da moram ići do hrpta na kojem je makadam. Uspio sam u tome, ali nisam znao na kojem mjestu te cestice sam izbio. Krećem na jug, nadajući se da ću prepoznati mjesto gdje trebam ponovo s puta otići u šumu. Pun sumnji, trčim prema jugu, pokušavajući shvatiti gdje se nalazim. Nakon nekog vremena vidim livadu s lijeve strane. Oh, sada znam gdje sam i znam da sam opet otrčao malo više od potrebnog. Krećem na desnu stranu u šumu po puteljku. Pokušavam ne izgubiti put, jer putevi imaju neugodnu naviku da nestaju pod nogama neiskusnih trkača. Zvuči čudno, no sigurno će se naći natjecatelja koji to mogu potvrditi. Prelazak vodenog toka, malo lutanja i evo kontrolne točke. Nije mi trebalo puno, samo 22 minute za dionicu koje su moji suparnici odradili za 18 do 20 minuta.


Ačkov kup - KT4-8


KT5
Dok gledam kojim putem ću do KT5, vidim da moja klupska kolegica ide prema istoj KT po podnožju brda. Odlučujem i ja tako, jer vjerujem da je iskusnija. Jedno vrijeme ju pratim, a onda opet idem po svome. Žešće penjanje uzbrdo da bih bio u visini kontrolne točke ili čak više od nje. Pronalazim ju bez poteškoća, za 5 minuta, od prilike kao i konkurencija.

KT6
Vrtim kartu, kompas, i dalje idem po azimutu. Kontrole su dosta blizu. Tu kontrolu rješavam za manje od 3 minute, baš kao i konkurencija.

KT7
Postao sam vrlo zadovoljan sa sobom. Kontrolne točke su blizu i rješavam ih brzo i efikasno. Ego raste. Potrebno manje od 4 minute i također sam brz kao konkurencija, iako to u tom trenutku nisam znao.

KT8
Do KT 8 samo 2 minute. Čak i brži od konkurenata. Za 20-tak sekundi, ali ... veseli.


Ačkov kup - KT8-9


KT9
Potpuno siguran u sebe, još jednom uzimam azimut i bahato trčim kroz šumu. Ni ova kontrola nije nešto daleko. Pratim kartu i prirodu. Nakon prolaza preko zadnje cestice koja mi je bila orijentir, usporavam. Tu je i niže rastlinje. Prolazim oprezno kroz područje, ali ne vidim kontrolu. Spuštam se niže. Ništa. Penjem se više. Opet ništa. Odlazim još više, do puta i pokušavam ponovo. Do same kontrole je bilo potrebno oko 325 metara i bio sam joj u neposrednoj blizini, ali su me ova traženja odvela i napravio sam dodatnih 250 metara. Kontrola je nađena za manje od 11 minuta, a kvalitetnim trkačima je trebalo 5 minuta. Vidim da su se ovdje i drugi gubili, pa mi je to mala utjeha.


Ačkov kup - KT9-Cilj


KT10
Određujem azimut, trčim prema livadi, pa preko livade, upadam u močvarno zemljište, i ubrzo dolazim do KT10. Manje od 3 minute i da ne radim stalno uzimanje azimuta, bio bih u rangu s najboljima.

KT11
Ugodno trčanje po šumskoj stazici me za manje od 3 minute dovodi do ove KT. Konkurencija je to napravila u sličnom vremenu.

KT12
Od KT11 do KT12 po azimutu bi morao proći preko močvarnog zemljišta, a naučio sam da to ne treba podcjenjivati, pa se odlučujem na dužu varijantu, a ona uključije puteve. Nastavljam po putu kojim sam došao do KT11. Na sljedećem križanju skrećem na lijevo i tako do glavnog puta, na kojem krećem u desno. Pratim zavoje i na kraju zadnjeg zavoja uzimam azimut i ulazim u šumu. Procijenio sam da mi je to sigurnija opcija, nego nastaviti još ne znam koliko metara, pa ući u šumu i ići ne znam koliko metara u ne znam kojem smjeru. I pored toga kontrolu nisam lako našao. Kontrola je bila malo dalje od mog očekivanja, ali i ne samo mojeg očekivanja, nego i još jednog trkača, koji ju je vjerojatno duže vrijeme tražio i u očaju pitao jesam li ju vidio. Do ove kontrole mi je trebalo manje od 8 minuta, što je sasvim dobro.

KT13
Do KT 13 idem po azimutu. Uz put vidim jednu KT, pa iz čiste radoznalosti, ali i predostrožnosti provjeravam koji broj ima. Naravno, nije moja, a ja nastavljam do svoje KT13. Put prelazim za 3:30, što bi bilo u rangu konkurencije da nisam išao gledati broj one druge kontrolne točke.

KT14
Do KT 14 put je kratak, no ne idem po azimutu, nego po puteljku. Razloga se ne sjećam. Put sam prošao za 2:30, što je jedno od boljih vremena.

Cilj
Nakon KT14 još predstoji uspon uzbrdo do cilja. Napetost raste. Hoću li znati gdje sve treba "upiknuti" chip. Čuo sam priče da se na tome gube rezultati i mjesta. Trčim uzbrdo i vjerujem u kombinaciju inteligencije i sreće. Put prelazim za 36 sekundi. Uspijevam "upiknuti" chip u obje kontrole. Sretan sam. Završio sam 14. od 27 natjecatelja, od čega 7 nije završilo utrku. Stella me je dočekala na KT14 i ovaj dio smo prešli zajedno. Odlazim na okrijepu. Pričam sa Stellom.

Stellin put
Stella je startala nakon Zakonite i mene. Vjerovali smo da će se snaći. Nismo imali drugu opciju. Priznajem da je bilo par trenutaka kad sam se pitao kako je maloj, no kao roditelj se moram pomiriti s time da dijete ima svoj put i iskustva koja mora na njemu skupiti. Pričala mi je kako je mislila da se je izgubila, pa je pratila neke dečke, koji su imali drugačiju trasu od nje, pa se je priključila nekoj obitelji i na kraju je uspješno završila natjecanje, uz po meni odličan rezultat. Stigla je 12. od puno djece. Za utrku joj je trebalo 20:25, a kasnije sam otišao još jednom s njom na stazu, da ju malo podučim i da joj osnažim osjećaj sigurnosti. Odlično se snalazila. Postala je perjanica obitelji.

Zakonita
Iako sam mislio da će Zakonita biti brža od mene, Stella i ja smo stigli proći još jednom Stellinu stazu i još uvijek ju čekati. Trebalo joj je malo više (2:31:00), no na tom putu je svašta naučila i vratila se sretna i zadovoljna. Stigla je 24. u svojoj kategoriji od ukupno 34 natjecatelja, od čega sedmero nije završilo utrku.

Organizacija je bila vrlo dobra. Pohvala cijelom organizacijskom timu.

Glumci
Svaki sport ima neke specifičnosti, pa tako i ovaj. I dok se na trekinzima otvoreno gleda karta, razgovara o mogućim kombinacijama i putevima, ovdje su običaji nešto drugačiji. Prvo sam primjetio starije gospodine kako sjede u automobilima zatvoreni s nešto mlađim djevojkama. Nije baš prikladno, dan je, ima puno ljudi okolo, pa i puno djece, zbilja nije ni vrijeme, ni mjesto, no kasnije sam vidio, da "to" ne rade sada i ovdje, nego da tim mladim damama pokazuju na kartama gdje će se naći kasnije. Diskretnost je vrlina, a u ovom sportu je to očito jako bitno.

Distance: 7,5 km (službeno je 4,7 km)
Time: 01:31:44
Avg HR: 136
Max HR: 173
Avg pace: 12:14 min/km

Rezultati:
Rezultati

Galerija:
Galerija


Post je objavljen 09.05.2010. u 23:55 sati.