Napokon doma. Odmor od svega ovoga mi jako treba. Odlučila sam ovih par dana prije nastupa u Nizozemskoj provesti sama s obitelji. Tako su učinili i dečki. S obzirom da je danas srijeda, a u ponedjeljak krećemo za Nizozemsku, s njima ću se vidjeti tek u subotu kada će nam vjerojatno svima dopizdit Zagreb, skočit ćemo u Svenov....da, inače bismo skočili u Svenov auto, ali s obzirom na okolnosti morat ćemo se zadovoljiti s Otonovim BMW-om. Dakle, svi ćemo uskočiti u Otonov auto i odvesti se u Jadranovo, malo mjesto pored Crikvenice u kojem imam apartman. Tamo samo ostavimo stvari, cijeli dan provedemo na plaži, navečer se otuširamo i krenemo nazad za Zagreb. To smo radili u prosjeku svaki treći vikend od kad je ovako lijepo vrijeme. Sven i Oton bi obično bili oni koji se kupaju, Žac i Jura su samo uživali u prekrasnom pogledu i, dakako, sladoledu, dok sam ja obično bivala ona bačena u vodu. No dobro, srijeda, četvrtak i petak su moji dani za druženje s obitelji. Živim s burazima. Oni su blizanci, stariji je producent, a mlađi prilično poznati reper u Hrvatskoj. Trenutačno radi na svom prvom albumu na engleskom jeziku. Čula sam kako to sve zvuči i iskreno, jako mi se sviđa. Dakle, živim s njima u kući na Trešnjevci. Nikad se nismo odatle htjeli preseliti. Tamo smo odrasli, ne mogu zamisliti svoj dom igdje drugdje. Kuća nam je...pa, prilična. Nije prevelika, ali nije baš niti mala. Imamo svatko svoju sobu, dnevni boravak, gostinjsku, kuhinju i tri kupaonice. Također, jedan dio ogromnog dnevnog boravka u prizemlju smo pretvorili u blagovaonicu gdje doslovno nikad ne jedemo, jedino ako mama dođe i potjera nas da jedemo tamo. U mojoj sobi postoji jedan sobičak koji nazivamo studio. Inače, to je prilično dobro opremljen studio, iako nije velik. Zato većinom svi boravimo u mojoj sobi. Burazi najčešće tamo i spavaju, zato su tamo tri kreveta. Nekad znaju snimati do kasno u noć što me zna užasno iživcirati. Ali opet, ne mogu reći da ja to ne radim. Znam da je inspiracija najbolja noću. Tako sam sjedila u dnevnom s burazima i roditeljima. Zafrkavali smo se sve dok mi nije zazvonio mobitel.
-Yes?- javila sam se kad sam vidjela tko zove.
-Hej, ljepotice.-, odvratio je poznat glas.
-Ej, prosječni.-, nasmijala sam se i odmakla od ostatka obitelji.
-Idiote, šta ima? Di si?- pitao je.
-Šta misliš? Pa doma.-, naslonila sam se na zid u hodniku.
-Ehm...meni se to baš ne sviđa. Ae skoči u auto pa se dovezi.-, rekao je činivši se potpuno ozbiljnim.
-Maha, skoči ti u auto pa se dovezi do tu!- odvratila sam.
-Pa ne želim ja tebe, nego ti mene. Zato se ti trebaš dovesti.-, nasmijao se.
-Molim? Pa ti mene zoveš, ja se tebe nisam ni sjetila!- pogledala sam se u ogromno ogledalo u hodniku.
-Kako lažeš, ajmeeee...-, provokacijski je rekao.
-Ma daaaj. Ti zoveš, ti trebaš. Dovezi se, boli me.-, odmahnula sam rukom.
-Ajmo se nać na pola puta. Austrija?- ponovno ozbiljno je pitao.
-Čekaj...Ti to ozbiljno? Spreman si se dovesti do Austrije?-nasmijala sam se.
-Želim te. Trebam te. Ti si kao droga. Da, spreman sam se dovesti do Austrije.-, sarkastično je odvalio zadnju rečenicu.
-Isuse Bože, nisi normalan.-, rekla sam u nevjerici.
-Već sam ti reko da sam puko skroz!- nasmijao se.
-Okej, ali navečer. Sad ne mogu jer sam trenutačno usred obiteljskog sastanka. Njih ne mogu odjebat, a tebe imam u šaci. Ti si moja lutikca.-, nasmijala sam se.
-Nažalost, moram se složit.-, nasmijao se.
-Ok, ti kreni polako i nađi neki hotel, meni je do Gratza nekih sat i pol, tak da ti trebaš krenuti prije mene, tebi je dalje. Nazvat ću te kad ovo završi.-, rekla sam već spremna poklopiti.
-Dobro, meni paše. Vidimo se.-, nasmijao se, a ja sam poklopila. Otišla sam natrag u dnevni boravak i provela poslijepodne s obitelji. Nisam sigurna zašto, stalno sam gledala na sat. Otišli su oko 17 sati. Burazi su otrčali u studio, a ja se zaputila u Austriju. Naravno, rekla sam da cijeli bend ide tamo i da se ne planiram vratiti noćas, ali tko zna. Sjela sam u auto i nazvala Toma.
-Ej, eo ja gotova. Gdje si?- nisam znala niti u kojem je gradu.
-Gratz, to ti je blizu.-, odvratio je.
-Ok, uhm...nađemo se na jugoistočnom ulazu u grad, tamo ću ući pa ćemo skupa naći nešto, naravno, ako nisi već našao.-, rekla sam i zavezala se te upalila automobil.
-Ma da jesam, nisam ni tražio.-, nasmijao se.
-Dobro, vidimo se onda.-, već sam skoro poklopila.
-Čekaj, čekaj!- viknuo je, -Koji auto voziš?- pitao je.
-Vozim Renault Lagunu, zelenoplavoljubičasta, ovisi s koje strane gledaš. U biti, jedna tamna boja.-, rekla sam mu i tablice.
-Okej, nisi morala biti tako detaljna.-, nasmijao se, -Što ja vozim, to znaš...spremni smo onda. Vidimo se.-, odvratio je.
-Da, vidimo se.-, nasmješila sam se i poklopila. U Gratz sam se dovezla vrlo brzo. Gužve na cesti, po očekivanom, nije bilo jer je bila srijeda. Drugačije bi bilo da se radilo o nekom vikend-danu. Uvezla sam se u grad i stala iza žute linije. Pogledala sam uokolo i uskoro primjetila Audi koji je stao par metara ispred mene iza iste trake. Vozač je ostavio upaljen auto i izašao iz njega, pa sam i ja. Naravno, što mislite, tko je bio vozač? Prišao mi je i nasmješio se.
-Vidi, vidi, koga to imamo ovdje?- nasmijao se i primio me rukama za struk.
-Vidi, vidi, pa nije li to gospodin nikadnetrčimzacurom?- nasmijala sam se, a on me približio bliže sebi.
-Nikad nisam govorio o iznimkama u javnosti.-, nasmješio se i poljubio me. Primila sam ga rukama za glavu i približila bliže sebi.
-Hej, sačuvaj nešto i za kasnije.-, rekao je.
-Ma koje kasnije. Znaš kako ja to radim.-, nasmijala sam se. Posjedali smo u auto i, s obzirom da sam ja bolje znala ove prostore, slijedio me sve do nekog hotela. Tamo smo uzeli sobu i skoro se kresnuli u liftu prije nego što smo uopće ušli u nju. U sobi smo samo gurnuli jedno drugo na krevet i sve to obavili na jedini način na koji smo znali - prljavo. Na kraju svega sam legla i zadihano gledala u strop.
-Ovo je bilo jebeno. Popravljaš se.-, nasmijala sam se.
-Ma šta? Joj, ma znaš, taj jedan dan nisam bio baš potpuno zdrav, imao sam nekakvu hunjavicu...-, počeo je.
-Da, da, da. Čuvaj te priče za svoju babu.-, nasmješila sam se i sjela na njega. Nasmješio se.
-Sjećaš se ona dva puta kad sam te napalila i onda te ostavila?- prošla sam mu prstima kroz kosu.
-Da, nekako cijelo vrijeme razmišljam o tome.-, samo gornji desni kut usnice mu je pobjegao u smješak.
-Što kažeš na to da sredimo to jednom za svagda?- nasmješila sam se i spustila prema njegovom vratu.
-A...aha.-, jedva je izgovovorio. Nasmješila sam se i nastavila ga ljubiti po vratu, a zatim sam krenula sve niže i niže, sve dok nisam došla do trbuha. Zadržala sam se neko vrijeme na njegovom pupku obrađujući ga na sve moguće načine, a to ga je nevjerojatno napaljivalo. Pustio me da ga polako iritiram sve dok nije popizdio i zgrabio me. Bio je toliko napaljen. Okrenuo nas je i sada je on bio na vrhu. Primio me za zapeća i digao mi ih iznad glave.
-Da nisi mrdnula.-, odvratio je i počeo me ljubiti od usana sve više prema vratu, pa sve niže. I baš tad mi je zazvonio mobitel. Htjela sam rukom posegnuti, ali ništa od toga.
-Ne mrdaj.-, stisnuo ih je jače uz jastuk.
-Zvoni mi mobitel.-, rekla sam mirno, a zatim zastenjala jer je baš dotakao jednu od onih ugodnih točki.
-Javit ćeš se kasnije.-, rekao je mirno i nasmješio se. Otela sam se iznjegovih ruku i javila.
-Yes.-, moglo se čuti da sam teško disala.
-Hej, Tams, Tay je.-, odvratio je glas u slušalicu.
-T?- pitala sam glasno, a Tom se trznuo, -Hej, kako to da...zoveš.-, morala sam se zaustaviti, nisam mogla stenjati u telefon. Tom očito nije namjeravao stati niti dok razgovaram.
-Pa eto...što je s tobom? Zvučiš nekako čudno.-, usiljeno sam se nasmijala.
-Ja? Ma ja sam ti sva...-, progutala sam knedlu i par puta duboko izdahnula, -...čudna, jel.-, napokon sam se smirila. Toma je sve izvrsno zabavljalo.
-Dobro, što god.-, nasmijao se, a Tom je počeo ubrzavati tempo, -Nego...pitao sam se bi li ti...-, ispao mi je mobitel iz ruke, mislila sam da ću vrisnuti. Tom je to primjetio i točno na vrijeme mi stavio ruku na usta. Osjećala sam kako valovi topline prolaze cijelim mojim tijelom dok sam stenjala i vrištala od uzbuđenja u njegovu ruku. Zadovoljno se osmjehnuo i kad sam se smirila dodao mi mobitel. Tay je još trubio nešto po svom. Htjela sam uzeti mobitel, no ovaj mi nije dao dok nisam uspostavila normalan ritam disanja. Zatim mi ga je pružio.
-...i tako. Onda sam ja mislio svratiti do tebe u Austriju i eto, sad sam tu.-, od cijele priče čula sam samo ovo.
-Tu si? Ti si u Austriji?- viknula sam i skočila s kreveta tražeći donje rublje. Tom je prstom pokazao na moje gaćice na podu.
-Ovo je sve bolje i bolje.-, sarkastično je odvalio.
-Pa da...Mislio sam...Mislio sam da je to uredu. Ne znam, možda sam pogriješio.-, rekao je Tay nekako sjetno.
-NE, nisi pogriješio uopće. Tko ti je rekao da sam tu?- pitala sam.
-Pa tvoji burazi. Rekli su mi da ste svi tu.-, rekao je ubrzano.
-Aha, da svi smo tu.-, rekla sam i nasmijala se usiljeno. Uskoro smo prekinuli vezu.
-Moraš mi pomoć!- okrenula sam se prema Tomu, a on se samo nasmješio okrenuvši očima.
Post je objavljen 09.05.2010. u 07:59 sati.