Neko sa svojom boli ide
Ko s otkritom ranom; svi nek vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi.
Radije ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadršće,zadrše u njoj kadikad,
Ali u riječi se ne javi nikad.
Duša ga u se povuče i smjesti
Na svoje dno : ko more kamen
U njega bačen. More ga prima
Dnom,da ga nikad ne izbaci plima.
Dobriša Cesarić
Post je objavljen 08.05.2010. u 23:04 sati.